S HDZ-om na vlasti nastavlja se provedba tajnih dogovora Tuđmana i Miloševića


Najnovijim političkim aranžmanima kojima HDZ ostaje ključna politička snaga na vlasti u Bosni i Hercegovini, HDZ Zagreb i HDZ Mostar u potpunosti su osigurali kontinuitet Tuđman-Miloševićevske zločinačke politike i nastavak provedbe ovih strateških političkih, zločinačkih, mafijaških i kriminalnih ciljeva u interesu oligarhije koja je na ovim prostorima ostavila duboko urezan svoj krvavi potpis.

Za o(p)stanak Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (kao mafijaško-zločinačkog krila zagrebačke središnjice HDZ-a) i njezinog predsjednika hercegovačkog despota Dragana Čovića na vlasti zaslužan je, prije svega visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Christian Schmidt, ali uz njega suodgovornost preuzimaju svi oni međunarodni faktori koji Schmidtu „čuvaju leđa”, a posebno Europska unija i bruxelleska birokratsko-tehnokratska interesna pseudodiplomacija. Nema tu više prostora da se bilo koga izuzme od (su)odgovornosti, jer su čini se, mnogi sudjelovali u Plenković-Milanovićevskom lobiranju za interese koje predstavljaju Čović i HDZ, ali posljedično i vrlo direktno za interese koje predstavlja antieuropska i antibosanska osovina Čović-Dodik-Plenković-Vučić-Milanović, istovremeno komplementarna s ekonomsko-energetskim interesima Njemačke i užeg kruga partnera.

Istovremeno formiranje vlasti s HDZ-om BiH i Draganom Čovićem kao ključnim segmentom vladajuće postizborne arhitekture, nije ništa drugo nego nastavak provedbe krvavih ratnih i prljavih postratnih ciljeva politike Zagreba i Beograda u Bosni i Hercegovini. Ukratko, provedba ciljeva tajnih dogovora Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića, a posljedično i potpisanih sporazuma Radovana Karadžića i Mate Bobana, nastavljena je brutalnije i temeljitije nakon samog rata u stanju nedovršene i nedovršive države, u trajnom stanju nezavršenog rata i okolnostima brutalne grabeži za krvavim ratnim profitima i njihovom legalizacijom.

Promatram i slušam, iako je ponekad enormna količina budalaština naprosto neslušljiva, mnoge analitičare, političare, javne radnike, intelektualce, kako vrlo naivno, namjerno površno, jednodimenzionalno i opasno plitko komentiraju ono što se trenutno događa u Bosni i Hercegovini. Jedni iz nesumnjivo pokvarenih motiva. Drugi iz čiste gluposti, neznanja i nekompetencije. A treći iz naivne vjere da se bilo kakvim izmjenama može nešto promijeniti ili barem pokrenuti proces promjena. Međutim, i ovi izbori i poslijeizborni procesi sporazumijevanja, dogovaranja, trgovanja i ugovaranja oko sastava nove vlasti kako na razini Federacije BiH tako i na državnoj razini, pokazuju i prokazuju opasan proces kojeg mnogi u Bosni ne žele vidjeti ili zaslijepljeni ostvarivanjem samo jednog ad hoc cilja doista i ne vide. Radi se o procesu učvršćivanja pozicija kontrole mehanizama vlasti u kojoj su kapitalni strateški dobitnici HDZ BiH i SNSD, odnosno Čović i Dodik, ali posljedično i hrvatska središnjica HDZ-a i Plenkovićeva vlast, kao i beogradski štab SNS-a i srbijanski pseudodiktator Aleksandar Vučić.

Čović i Dodik jedini su izborima i postizbornim aranžmanima ostvarili ključne strateške ciljeve na čijoj provedbi rade već godinama. Ništa bolje od njihove pobjede ne pokazuje kako rat u Bosni i Hercegovini jest okončan, ali se od provedbe ratnih ciljeva nije odustalo niti će se odustati, a strateški cilj HDZ-a i SNSD-a usmjeren je ka ostvarivanju ratnih ciljeva drugim sredstvima iza kulisa nedovršenog mira, permanentnog kriznog stanja i iza monstruozne kulise privremenih života kojima kao taoci već gotovo tri desetljeća žive građani Bosne i Hercegovine.

Ratni projekti iz 1990-ih koje su strateški mapirali balkanski krvnici i kriminalci Tuđman i Milošević u kontinuitetu su nastavljeni i nastavljaju se, a međunarodna zajednica u tome drži ljestve, kao što su uostalom i 90-ih zbog svojih interesa i zakulisnih, prljavih igara propustili spriječiti krvoproliće iako su to mogli učiniti. Najbolje ih prokazuje licemjerje europskog intervencionizma u Ukrajini, dok su mirne glave i s pristojne distance gledali pokolje u ratovima u bivšoj Jugoslaviji. Hipoteka krvi jest na Europi! I nitko nema pravo abolirati je od te odgovornosti ni na koji način, tim više što te iste birokratske strukture i danas u BiH okreću glavu pred onima koji uzurpacijom pozicija političke moći čuvao svoje profite stečene na pokoljima 90-ih godina.

Bez ikakvog susprezanja možemo reći da Čović i Dodik danas svojim projektima i aktivnostima, kao i strateškim planom kojeg zajednički ostvaruju, zapravo, provode završne ratne operacije kojima su rukovodili njihovi mentori Milošević i Tuđman.

Potpuno neskriveno, Čović i Dodik, odnosno HDZ i SNSD sa svojim pokroviteljima u Zagrebu i Beogradu provode najvažnije strateške elemente dogovora Tuđman-Milošević i sporazuma Karadžić-Boban.

Prvo, zauzimanje i kontrolu teritorija. Taj su dio posla što formalno, što neformalno ali de facto već proveli. Ostankom u poziciji vlasti samo ostvaruju kontrolu kroz arhitekturu moći, kojom će osigurati taj svoj cilj, bilo formalizacijom projekta trećeg entiteta, ili pa potpuno neformalno ali suštinski funkcionalno potpuno isto.

Drugo, zauzimanje i kontrola nad strateškim energetskim resursima u Bosni i Hercegovini danas su energetski resursi Bosne i Hercegovine pod potpunom kontrolom Čovića i Dodika, a strateškim reprojektiranjem određenih segmenata HDZ i SNSD osigurati će kontinuitet ostvarivanja ovog cilja.

Treće, potpuno iseljavanje Hrvata u Bosanskoj Posavini, započeto etničkim čišćenjem u kojem je 90-ih godina glavnu asistenciju pružio upravo HDZ Hrvatske i HDZ BiH, sad se taj plan sistemskom opstrukcijom ikakve provedbe povratka, zaokružuje i završava, kako bi prostor ostao potpuno etnički očišćen. Nastavak je to Tuđman-Miloševićevog dogovora oko „zamjene teritorija i humanog preseljenja stanovništva”, što je ljepši naziv za etničko čišćenje koje je Tuđman proveo nad Hrvatima u Posavini.

Četvrto, etničko čišćenje Hrvata u Srednjoj Bosni, kao strateški cilj HDZ-ove antibosanske politike. Tuđman nije bez razloga naredio plan etničkog čišćenja Hrvata iz Srednje Bosne, bila je to njegova politička forma za potpunu dezintegraciju i rušenje Bosne kao cjelovite države, jer je bio više nego svjestan da bez Hrvata u Srednjoj Bosni, Bosna kao država postaje i jeste nemoguća. Ukratko, bez srednjobosanskih Hrvata nema Bosne. I obrnuto, dok su Hrvati u Srednjoj Bosni, nikakav plan rušenja Bosne neće moći bit do kraja realiziran. Strateški cilj kojeg je Tuđman postavio u zimi 1993. godine do danas je ostao neostvaren isključivo zbog samih ljudi u Srednjoj Bosni. Ali HDZ je nastavio strategiju etničkog čišćenja Srednje Bosne, nakon rata puno perfidnijim metodama od ratnih. Iako, naravno, nikad nisu javno priznali taj i takav cilj, on je već preko četvrt stoljeća jedan od pet glavnih strateških ciljeva za dezintegraciju Bosne kao države, kojeg u svojim tajnim strategijama ima zacrtan HDZ, kako onaj Čovićev, tako i središnjica u Zagrebu.

Peto, što nije zanemarivo, izvlačenje novca preko Hrvata u BiH. Ovo je vjerojatno jedan od najprofitabilnijih HDZ-ovih poslova još od ranih 1990-ih godina. Ne postoji nigdje potpuni podatak i evidencija koliko je novca iz Hrvatske, dakle novca hrvatskih poreznih obveznika otišlo za tu tobožnju namjenu, dok je u stvarnosti sav taj novac završavao na računima pod kontrolom HDZ-a i isključivo za namjene HDZ-a i s njima povezanih tajkuna i tranzicijskih moćnika. I tako sve do danas. Nije to zanemariv ratno-poratni plijen kojeg HDZ (kako onaj u Mostaru, tako i toliko i onaj u Zagrebu) grabi već desetljećima naplaćujući tako krvarinu na glavama Hrvata u Bosni i Hercegovini.

I šesti strateški cilj je svakako kontrola i paraliza institucija vlasti u BiH, odnosno uspostava takvog funkcioniranja vlasti u Bosni i Hercegovini da vlast u potpunosti bude u funkciji kriminalnih ciljeva HDZ-a i njegovih partnera.

Najnovijim političkim aranžmanima kojima HDZ ostaje ključna politička snaga na vlasti u Bosni i Hercegovini, HDZ Zagreb i HDZ Mostar u potpunosti su osigurali kontinuitet Tuđman-Miloševićevske zločinačke politike i nastavak provedbe ovih strateških političkih, zločinačkih, mafijaških i kriminalnih ciljeva u interesu oligarhije koja je na ovim prostorima ostavila duboko urezan svoj krvavi potpis.