A ako ubijanje čovječanstva nastave u ritmu u kojem to sada rade, nije nemoguće da nas bude dovoljno da stanemo u jedno šatorsko naselje


Piše: Rasim Belko

Ukoliko isključimo dva velika, svjetska rata, potrošnja života u geopolitičkim obračunima i ratovima rijetko je u historiji bila na nivou na kojem je danas. Veliki zaštitnici čovječanstva, skrbnici malim narodima u svojim borbama za prevlast u novom svjetskom poretku u najvišoj mjeri koriste život običnog čovjeka kao monetu za ulog u tim borbama.

Još od ratova koje su Sjedinjene Američke Države, Velika Brtianija i njihova koalicija, mimo odluka Vijeća sigurnosti UN, pokrenule protiv Iraka, Libije i Afganistana, svjedočimo bezočnom optuživanju dvije ili više strana. Primjrice, lidere Iraka i Libije optuživali su da proizvode sredstva za masovno uništenje, pa masovno uništili demografiju te dvije zemlje, neselektivno ubijavši njihovu djecu i civile. Kolateralna šteta, pojam je koji sadrži 99 posto saopćenja Bijele kuće i drugih institucija savezničkih snaga, kada su u Iraku, Libiji ili Afganistanu pogađali škole, obdaništa ili stambene zgrade. I sve pod motom da su njihovi lideri opasni manijaci sa još opasnijim oružjem. Oružja nema, ali nema više ni stotina hiljada ubijenih civila i djece.



U Afganistanu su zapadni saveznici neselektivno ubijali civile pod opaksom borbe protiv terorizma i Al - Kaide, a kada se crta podvukla, Afghanistan su ostavili talibanima i majkama u crnini da oplakuju svoju djecu. Isto je bilo i u Siriji, gdje su rušeći Bašara al-Asada srušili i sa zemljom sravnili sela i gradove, ponovo ubijajući kolateralnu štetu - civile i djecu.

Nekako kada se pogledaju ratovi u posljednjih dvije tri decenije i oni sadašnji, kao da su oci geopolitičkih odnosa u termin kolateralna šteta uokvirili sve što je ekstremno loše, a mora se reći na ekstremno lijep način zbog mira kod kuće.

Kolateralna šteta boraca za ljudska prava koji masovno ubijaju ljude je i dječak Aylan, čije je tijelo more izbacilo na obale turskog Bodruma. Tada je Aleksandar Trifunović zapisao: “Držim da uživo gledamo konačno i definitivno obesmišljavanje ljudskog života i potpuni nestanak civilizacije kakvu poznajemo.I Bogovi su digli ruke od nas. Ovaj sebični svijet gluhih, nijemihi slijepih bolje nije ni zaslužio”.

Osam godina poslije talasi zla pod zastavom ljudskih karikatura što se politikom zovu ubijaju civile i djelu Ukrajine, Palestine, Jemena, Somalije, Ujgura u Kini… Ubijaju i šalju saopćenja: “Kolateralna šteta, žao nam je”:

I dok lažu danas da žale za onima koje su ubili, spremaju se svjesno i ciljano ubiti neke druge sutra. Na toj šahovskoj ploči svijeta život običnog čovjeka potpuno je obezvrijeđen. A svi oni koji ubijaju kunu se u tog čovjeka, njegovu slobodu, ljudska prava…

Moral, odgovornost i čast odavno su nepoznat kolovođama svijeta, a licemjerstvo i cinizam postali su sastavni fakat njihovog političkog djelovanja. Tamo gdje djeluju na to licemjerstvo i cinizam, možemo slobodno dodati i barbarizam.

Današnjim svijetom očito je vladaju krvoločni barbari koji licemjerno jedni druge optužuju za barbarizme, kao da se rugaju žrtvama i poručuju živima da neće potrajati dugo.

Tako svjedočimo da Sjedinjene Države, kao prva sila svijeta, koje su razorile više zemalja u posthladnoratovskom periodu neko iko drugi, prve su na sceni kada treba glumiti mirotvorce. To što su razrušili i ubijali Kuvajt, Irak, Afganistan, što su rušili Tunis, Egipat, što ruše Siriju, što proizvode haos u cijelom svijetu, nije im smetnja da optužuju Rusiju da je agresor na Ukrajinu koji ubbija civile, Iran da stvara opasno oružje i namjerava napasti Izrael, Kinu da je totalitarna…

Istovremeno, Rusija optužuje SAD za pobrojano, a i sama čini isto, neselektivno ubija u Ukrajini, kao što je ubijala u Čečeniji… Kina optužuje SAD, a ubija Ujgure i pokušava okupirati Tajvan… Izrael granatira Siriju, a optužuje Hezbollah i Hamas za terorizam, a 70 godina ubija Palestinu i Palestince.

Nekako djeluje da velike sile i njihovi miljenici ubice djeluju po pravili da kada duži vremenski period ubijaš, onda je to normalno, a kada ubijaš u borbi za slobodu i normalan život onda je to terorizam.

Nauka i civilizacijske vrijednosti su stoga postale pa skoro bezvrijedne, jer njihovi proizvodi u konačnici završavaju kao oružja i oruđa kojima se ubijaju ljudi, nemoćni pijuni na šahovskim pločama geopolitike. U konačnici naučnici i krvoloci bivaju u istom košu, jer jedni dobiju Nobela za izum, drugi za mir, a korelacijski su povezani jer i jedni i drugi zajedno učestvuju u istrebljenju ljudske vrste.

Tri najveće monoteističke religije - krščanstvo, islam i judizam vjeruju da će u nekom momentu na svijet doći Antikrist (Dedžal) i donijeti nered na Zemlju. S obzirom da Zemljom vladaju licemjerni barbari možda i nema potrebe da dolazi, imamo sijača nereda i smrti na pretek.

A ako ubijanje čovječanstva nastave u ritmu u kojem to sada rade, nije nemoguće da nas bude dovoljno da stanemo u jedno šatorsko naselje u kojem će biti vladavine prava i u kojem će vladati demokrate, komunisti, socijalisti, ateisti, islamisti, militanti, teroristi i ostali akrapi ove planete!