ISKRA NE SIJA VJEČNO

Piše: Senad Jusić Čupo
ISKRA NE SIJA VJEČNO
Nećemo se ovdje ponavljati niti lamentirati nad tužnom sudbinom nekadašnjeg ponosa grada, tek konstatovati da nema tog industrijskog giganta od kojeg ne možemo napraviti malo ili srednje preduzeće kao ni sportskog diva kojeg nećemo srozati do neslućenih nizina. Iskra nije izuzetak, traje ta agonija duže vrijeme, ne može se problem vezati za sadašnju „upravu“ (a uprava ovdje u pravilu podrazumijeva prvo lice jednine), neko je vladao ovim gradom trideset godina i doveo je tu gdje je sada, na đubreluk. Da ima neke, bar poetske pravde, trebalo bi da se raspituju kakvi su smještajni kapaciteti u Busovači.
Držeći se stare crnogorske - kad staviš obraz pod guzicu sve ti u životu krene kako
treba- doveli su Iskru do gašenja. Evo vidite, ne može čovjek ostati indiferentan,
raspekmezi se, osjeti ogorčenje, letargiju izazvanu očajem i osjećanjem nemoći pred lokalnim vlastima zahvaljujući čijoj bezidejnosti i potpunim nerazumijevanjem vlastite uloge te umišljenom veličinom oko sebe šire beznađe; pa dajte ljudi osim uvaljivanja i ugrađivanja uradite nešto korisno za ovaj grad.
Zato ćemo se podsjetiti na dane ponosa i slave, donosimo tabelu, igrače i rezultate
Iskre u sezoni 1983/84, da se vidi u kakvom smo društvu nekad bili, ko je sve ovdje dolazio.
Pa na Jakliću je za Atalantu igrao Roberto Donadoni, kasnije trostruki prvak Evrope sa
Milanom, finalista Svjetskog prvenstva sa Italijom, selektor Azura!? I takvoj aždahi Zjajo
dvaput provuče loptu kroz noge.
Danas nismo u stanju biti konkurentni Han Biloj i Brnjacima ali opet... ostaje nada...
izroniće Iskra, zbog onih što je vole.
REZULTATI 1983/84
