Kako je "Mali Željo" na prepunom Jakliću srušio dream-tim Splićana

Tokom 45 godina bivše SFRJ, Bosna i Hercegovina je imala sedam fudbalskih prvoligaša, pri čemu je zlatno doba bilo sedamdesetih, kada je naša zemlja imala šest stabilnih članova elitnog razreda – Željezničar, Sarajevo, Velež, Slobodu, Čelik i Borac. Početkom ‘80-ih bh. prvoligaško društvo se osipa jer Borac seli u Drugu ligu, a Čelik sezonu za sezonom seli između dva najviša ranga. No, sredinom te decenije na bh. fudbalskom nebu pojavio se novi prvoligaš.

Iskra iz Bugojna izborila je plasman u elitni razred na dominantan način, osvajanjem čak 50 bodova, odnosno osam više od najbližeg pratioca, subotičkog Spartaka, u Drugoj ligi Zapad u sezoni 1983-84. Malo je nedostajalo da još sezonu ranije (1982-83) Iskra izbori prvoligaški status. Bugojanci su četiri kola prije kraja bili prvi na tabeli, ali su u 31. kolu u Bačkoj Topoli upisali poraz (2:3) od AIK-a (današnji srbijanski superligaš TSC), pa su na kraju imali bod manje od Čelika.

Klub iz Bugojna je u ljeto 1984. postao sedmi bh. prvoligaš u ex-yu, odnosno peti u sezoni 1984-85. Historijski debi u najvišem rangu desio se 19. augusta 1984. godine, kada je Iskra na Stadionu Jaklić savladala skopski Vardar 1:0 golom Miloša Radovića. Već u narednom kolu, sedam dana kasnije, beogradska publika vidjela je snagu novog prvoligaša: Iskra je na Marakani bila više nego ravnopravan protivnik šampionu Crvenoj Zvezdi i na kraju osvojila bod (0:0).

Iskra je bila pravo osvježenje na prvoligaškoj sceni. “Mali Željo” – kako su zvali Iskru jer je više od pola prvog tima bilo popunjeno bivšim fudbalerima kluba s Grbavice (Čeremidžić, Glamočak, Omerhodžić, Salkić, Idić, Radović), čemu treba dodati i trenera Blagoja Bratića – na svim terenima igrao je otvoreno, bez kalkulacija i tako stekao brojne simpatije. Uprkos teškom rasporedu na startu sezone, Iskra se solidno držala, zauzimala mjesto u sredini tabele. U 8. kolu ukazala se prilika za proboj ka vrhu, šansa koju su Bugojanci propustili. Sedam minuta prije utakmice protiv Dinama na Maksimiru, Iskra je golom Zijada Salkića vodila 1:0, a onda je uslijedio šokantni preokret i poraz (1:2).

Srećom po Iskru, uslijedila je trosedmična pauza zbog reprezentativnih obaveza, pa je Blagoje Bratić imao dovoljno vremena da “podigne” ekipu za naredni težak ispit – duel protiv Hajduka na Jakliću u 9. kolu – 28. oktobra. Splitska ekipa, koju je s klupe predvodio Stanko Poklepović, bila je nakrcana reprezentativcima, zvijezde tima bili su Blaž Slišković, Zlatko i Zoran Vujović, Ivan Gudelj, Stjepan Deverić, Ivan Pudar, Branko Miljuš, a u prvom timu je debitirao tada 19-godišnji Aljoša Asanović.

Ako se ovome doda da je Iskra bila najbliži Hajdukov prvoligaški rival, ne čudi da je na današnji dan prije 37 godina Bugojno i okolinu zahvatila fudbalska groznica. Na prepunom Jakliću natiskalo je 15 hiljada gledalaca, od kojih su barem trećinu činili navijači Hajduka iz Bugojna, Kupresa, Gornjeg Vakufa, brojnih bosanskohercegovačkih i dalmatinskih gradova. Ekipa Hajduka je na meč u Bugojno stigla iz svoje tradicionalne zimske baze – Hotela Adria Ski na Kupresu.

Čim je sudija Milorad Vlajić iz Beograda označio početak utakmice, bilo je jasno da su domaći fudbaleri borbeniji, u svaki duel ulaze s više žara. Splićani su potisnuti na vlastitu polovinu, ali su Slišković, Vujović, Gudelj, Deverić i drugovi iz kontri opasno ugrožavali Josipa Škaru (1956-2013), čuvara mreže Iskre. Nakon što je Škaro u ranoj fazi utakmice odbranio udarac Darka Dražića, rođenog Novotravničanina u dresu Hajduka, u 31. minuti su gosti propustili najbolju šansu u prvom poluvremenu. Slišković je počeo akciju, dodao Deveriću koji je asistirao Vujoviću, no ubojiti napadač Hajduka pogodio je prečku.

Trenutak odluke desio se na početku drugog poluvremena. Igrao se 55. minut kada je Bilećanin Dragan Mirković, lijevo krilo Iskre, po svojoj strani ubacio loptu u šesnaesterac, “Hajdukovci” su je izbacili na 20-ak metara, a tamo se našao centarhalf Vatroslav Petrinović, raspalio i postigao sjajan pogodak (1:0). Bila je to slatka osveta Petrinovića klubu u kojem je počeo karijeru. Petrinović, rođeni Splićanin, “otjeran” je 1978. iz Hajduka kao nedovoljno kvalitetan igrač, da bi 1981. stigao u Bugojno nakon kratke epizode u ljubljanskoj Olimpiji.

Odmah nakon što je Petrinović savladao Pudara, Blagoje Bratić je odlučio pojačati odbranu, pa je legendarni Stojanče Idić “Pele” zamijenjen odbrambenim igračem Antom Tolićem. Odbrana Iskre do kraja je potpuno isključila ubojiti napad Bilih. Pred golom Škare više nije bilo opasnih situacija, a Iskra je na krilima navijača mirno privela meč kraju za najveću dotadašnju pobjedu u klupskoj historiji. Kada je Vlajić označio kraj utakmice, na Jakliću je nastupilo neopisivo slavlje.

Nažalost, u proljetnom dijelu prvenstva Iskra je posustala, pri čemu je veliko opterećenje predstavljao nastup u Srednjoevropskom kupu. Na kraju su Bugojanci osvojili međunarodni trofej, ali ispali iz Prve lige plasiravši se na 17. mjesto s 27 bodova. Pamte se pobjede nad Hajdukom u jesenjoj i Crvenom Zvezdom u proljetnoj polusezoni. Trijumf nad “Majstorima s mora” pokazao se veoma značajnim za bh. fudbal. Naime, te sezone je Sarajevo osvojilo titulu nakon velike borbe s Hajdukom, pri čemu su Splićani stalno jurili bod-dva zaostatka, upravo one bodove koje su izgubili u Bugojnu 28. oktobra 1984.

Iskra – Hajduk 1:0 (0:0)

Bugojno, 28. oktobar 1984. Stadion Jaklić. Gledalaca 15.000. Vrijeme oblačno, teren pogodan za igru. Sudija: Milorad Vlajić (Beograd). Strijelac: 1:0 Petrinović (55).

ISKRA: Škaro, Glamočak, Čeremidžić, Radović, Petrinović, Omerhodžić, Idić (Tolić), Zjajo, Salkić, Pavlić (Novokmet), Mirković. Trener: Blagoje Bratić.

HAJDUK: Pudar, Cukrov (Španjić), Miljuš, Gudelj, Andrijašević, Čelić, Zl. Vujović, Slišković, Dražić, Asanović (Bakrač), Deverić. Trener: Stanko Poklepović.