Kako podijeliti divljač na hrvatsku i bošnjačku?


Model ‘jedna općina, jedno lovište’ nema alternativu, jer kako podijeliti lovišta. Kako podijeliti divljač na hrvatsku i bošnjačku?“, kaže Enes Ibrak, predsjednik Lovačkog društva “Vlašić” iz Travnika, u srednjoj Bosni, osvrćući se na situaciju u tom dijelu Bosne i Hercegovine (BiH), u kojem poslijeratne etničke podjele nisu zaobišle ni lovstvo.

Kao i većina općina u Srednjobosanskom kantonu, jednom od deset kantona u Federaciji BiH, i Travnik od proteklog rata ima dva lovačka društva – “Vlašić” i “Sokol”.

Jedno je član Saveza lovačkih organizacija u BiH, sa sjedištem u Sarajevu, a drugo Lovačkog saveza Herceg Bosne, čije je sjedište u Mostaru.

I jednima i drugima lov je zabranjen, jer se u SBK/KSB već 14 godina čeka na odluku o formiranju lovišta, a Zakon o lovstvu Federacije BiH poznaje samo jednog korisnika lovišta.

Ibrak za Radio Slobodna Evropa (RSE) objašnjava da je 2017. godine u Travniku bilo formirano zajedničko udruženje “Vlašić/Sokol”, ali da se od zajedničkog djelovanja s vremenom odustalo.

Naš stav je da u ovom kantonu svaka opština ima jedno lovište, a ovi drugi su isključivi u podjeli, odnosno da imamo tri ili četiri lovišta u opštini. Za mene to nije nacionalno pitanje, jer u našem društvu ima više Hrvata, nego što u ‘Sokolu’ imaju članova. Oni koji tako razmišljaju žele svoju teritoriju i da rade na njoj šta žele. Kako podijeliti opštinu i odrediti gdje je njihova teritorija, a gdje je naša“, ističe Ibrak.

Kada je počelo?
Problemi u ovoj oblasti u SBK/KSB traju od 2006. godine, a lov je, proteklih godina, omogućavan privremenim dozvolama, koje je dodjeljivalo resorno kantonalno Ministarstvo.

Zbog neusvajanja odluke o formiranju lovišta, federalna inspekcija je u martu 2019. godine zabranila izdavanje dozvola, a zbog svega je, kako tvrde lovci, došlo do povećanja krivolova.

U pomoć pozvan OHR
Predsjednik Lovačkog društva “Sokol” iz Nove Bile u blizini Travnika Drago Marjanović rješenje vidi u formiranju više lovišta na području te općine.

Sa zahtjevom za pomoć se, kako kaže Marjanović, u februaru njegovo društvo obratilo i Uredu visokog predstavnika (OHR).

Od OHR-a smo tražili da se uključi u implementaciju Zakona o lovstvu FBiH i da urgira kod nadležnih institucija da se formiraju lovišta po zakonu. U Zakonu nigdje ne stoji ‘jedna općina jedno lovište’. Općina Travnik ima mogućnost formiranja više lovišta i potrebno je samo urediti međusobne odnose. Postojeća društva su registrirana sukladno zakonu, ali ne može za jedno lovište biti dva gospodara. Nacionalno pitanje bih isključio i smatram da je ovo više pitanje upravljanja i gospodarenja“, kaže Marjanović, te najavljuje nastavak pregovora predstavnika dva lovačka društva.

Osim u Travniku, dogovor nisu postigli ni lovci u Gornjem Vakufu/Uskoplju i Novom Travniku.

Naslijeđe rata
I ti gradići u srednjoj Bosni su, ratnih 90-ih, bili poprište sukoba između Armije Republike BiH i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), a nacionalne podjele zadržale su se do danas, čak i u lovačkim društvima.

U devet preostalih općina je, nakon višegodišnjih političkih pregovora i pokušaja usuglašavanja, prihvaćeno rješenje o formiranju zajedničkih lovačkih udruženja, koji će upravljati zajedničkim lovištem.

Vlada SBK/KSB, sastavljena od kadrova Stranke demokratske akcije (SDA) i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH, postigla je, također, dogovor, te je 2. oktobra ove godine usvojena Odluka o osnivanju lovišta, po modelu “jedna općina, jedno lovište”.

Kako bi stupila na snagu, ovu odluku treba potvrditi i Skupština SBK/KSB, do kada je dat rok lovcima u tri sporne općine da postignu dogovor.

Ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva SBK/KSB Salkan Merdžanić (SDA) izjavio je da odluka Vlade, kojoj su prethodili iscrpni pregovor, obuhvaća devet općina u kojima je postignut dogovor. Merdžanić se nada da će i lovci u tri preostale općine doći do rješenja.

U većini područja bit će nova udruženja koja će biti nositelj prava korištenja lovišta, a unutar tih asocijacija kako se dogovore, tako će upravljati procesima. Nadam se da će i ove tri općine uspjeti postići dogovor. Ostavili smo im prostor za sporazum, ali on mora biti u pisanoj formi, usaglašen i dostavljen ministarstvu“, rekao je Merdžanić novinarima.

Za ministra u Vladi SBK/KSB Bojana Domića (HDZ BiH), Vladina odluka, također, predstavlja kompromis koji će, kako kaže, pomiriti nacionalne i strukovne interese.

Ove preostale općine sad imaju mogućnost da se odluče između jednog ili više lovišta. Ovo dogovaranje traje od 2006. i teško je nekome staviti okvir i reći to je prostor na kojem ćete loviti. Lovačka udruženja desetljećima gospodare tim prostorima, imaju uređenu infrastrukturu, nekakvu tradiciju i zamislite da netko tko nije iz te oblasti počne da crta, prekraja i oduzima. To je jako opasno i zbog toga im je prepušteno da se različito dogovore. Neosporno je da postoje dva lovačka saveza i da to dobrim dijelom ima i nacionalnu odrednicu i da je jako osjetljivo“, ističe Domić za RSE.

Šta kažu lovci?
Lovci iz oba lovačka saveza slažu se, pak, da se u priči o lovištima već godinama preklapaju politički interesi i vodi borba za dominaciju.

Sadik Glamočić, lovac iz Jajca, općine koja je među prvima potpisala sporazum o zajedničkom društvu, smatra da pitanje lovišta zapravo predstavlja pitanje teritorija.

Mi smo tražili samo jedno lovište i da se sve zajednički radi, bez razdvajanja… Bilo je i kod nas otpora, ali uspjeli smo i sada to prilično dobro funkcionira. Vjerovatno je politika umiješena u sve, jer to je očigledno kad vidite da nakon nekih međusobnih dogovora lovci idu glavnim političarima na dogovor. Vjerovatno su se koplja između hrvatske i bošnjačke strane lomila preko SBK/KSB, koji ima ove mješovite općine, a šta je cilj to ne znam. Ovdje je bilo pitanje teritorija, jer ako dijeliš lovište dijeliš odmah i teritoriju“, naglašava Glamočić.

Posljedica višegodišnjih razmirica najviše se osjete u šumama u SBK/KSB, u kojima su životinje, nezaštićene i bez adekvatnog nadzora, prepuštene krivolovcima.

Istovremeno, sve je više upozorenja stočara o učestalim napadima divljih životinja na njihova stada.