Loše strane tradicije


Plemenita djeco, bježite glavom bez obzira iz ove tradicionalne zemlje i nikad se više u nju ne vraćajte!

Jasno je što o tradiciji guslaju vlasti, ona im omogućava neograničenu moć. Ali zašto su na tu pogibeljnu žvaku pristali i ovi iz opozicije?
 
 

Prema podacima Unije za održivi povratak BiH, Bosnu i Hercegovinu u posljednjih je pet godina napustilo 200.000 ljudi. Ne odlaze samo mladi, nego i kompletne porodice. Stoga se čini zanimljivom kampanja „Neću da idem“ Instituta za razvoj mladih KULT, kojom se pokušava, ako već ne preokrenuti, onda makar zaustaviti taj trend odlaska. Kampanja je imala izvjesnog medijskog odjeka čak i u Crnoj Gori, gdje je situacija također alarmantna. Ali izvještaji iz ove prijateljske zemlje kažu da je teško pronaći studente koji su voljni podržati inicijativu zato što „praktično svi planiraju da u nekom trenutku napuste Crnu Goru“.

I taj podatak više kazuje o društvima u kojima nakon raspada Jugoslavije živimo nego o samoj kampanji. Institut za razvoj mladih KULT agilna je organizacija koja se bavi problemima mladih ljudi, njihove su namjere najbolje, a i kampanja o kojoj govorimo zaslužuje pohvale. Međutim, unaprijed je jasno da je ta plemenita inicijativa osuđena na neuspjeh. Prije svega na društveni neuspjeh. Iz nje se može izroditi nekoliko uspješnih mladih pojedinaca, ali oni sami ne mogu promijeniti okoštalu mentalno-moralnu atmosferu koja je duboko usađena u ovdašnju kolektivnu svijest. Tu su i brojne političke strukture, raspoređene i horizontalno i vertikalno, koje iz takve atmosfere crpe svoju političku, finansijsku i svaku drugu moć. I onda, posljedično, tu nikakva kampanja ne može pomoći. Živimo u društvu koje vapi za radikalnim i temeljnim reformama, a koje je organizirano tako da nikakve reforme u dogledno vrijeme nisu moguće.