Ljudi koji su napustili BiH govore zašto su otišli, koliko zarađuju, da li su zadovoljni kvalitetom života, da li bi se ikada vratili…


Van Bosne i Hercegovine živi 1,7 miliona njenih građana

Zašto ljudi odlaze iz BiH, koliko su zadovoljni životom i poslom u zemljama u koje su odselili, pod kojim okolnostima bi se vratili u BIH, koliko novca šalju u BiH i zašto samo se neki od odgovora do kojih je došlo najnovije istraživanje Fondacije Friedrich Ebert BiH – „Održivost migracija iz Bosne i Hercegovine“. 

Kako je navedeno BiH predstavlja uvjerljivo vodeću evropsku emigrantsku zemlju i spada među vodeće emigrantske zemlje svijeta, preciznije 11. je na globalnoj ljestvici. No, ako se izuzmu mikrodržave (države s manje od 0,2 mil. stanovnika- Dominika, Sv. Vincent i Grenadin, Grenada, Samoa, Tonga i Antiga i Barbuda), BiH je na trećem mjestu, iza Palestine i Portorika. Prema podacima za 2017. godinu, veličina BH dijaspore iznosi 1,7 mil., od čega 87,1% otpada na Evropu, 10,1% na Sjevernu Ameriku, 2,6% na Okeaniju te 0,23% na ostale regije svijeta. Oko 44% BH dijaspore otpada na dvije susjedne zemlje, Hrvatsku i Srbiju, potom slijede Njemačka i Austrija na koje otpada 22,4%, dok na ostale zemlje emigracije otpada trećina ukupne veličine dijaspore.

Razlozi odlaska
Ljudi se najčešće iseljavaju zbog socijalne nepravde, nedostatka posla i lošeg života.

Kada se analiziraju oblici diskriminacije po periodima iseljavanja migranata, vidi se da se tokom posljednjih godina povećava relativna važnost faktora kao što su materijalni status i mogućnost dobivanja i pokretanja posla, ali i političko opredjeljenje, društveni status i nivo obrazovanja. Također, mada sa manjim intenzitetom, pojavljuju se rastući oblici diskriminacije po osnovu pola, rodnog identiteta i seksualnog opredjeljenja.

Status ispitanika prije i poslije odlaska iz BiH

Od ukupnog broja osoba koje žive u braku ili zajednici, čak kod 93,2% ispitanika uža porodica živi u inostranstvu, a kod samo 6,8% ispitanika porodica živi u BiH. Ovo ukazuje na činjenicu da su se u proteklim godinama iseljavale i nastavljaju iseljavati cijele porodice, što je u suprotnosti sa prirodom migracija prije 1990. godine. Ovo je značajan problem za BiH, sa dugoročnim posljedicama, jer se odlaskom cijelih porodica gubi supstanca u smislu aktivnog i reproduktivnog stanovništva.
U smislu materijalnog statusa u zemlji u kojoj žive, 71,3% ispitanika smatra se prosječnim, dok je 34,1% iznad prosjeka zemlje, a 3,6% smatra da je ispod prosjeka. Ne postoje razlike u ocjeni materijalnog statusa između ispitanika koji su se iselili u različitim periodima niti ispitanika koji žive u različitim zemljama. 


Iseljavanje stručnih radnika koji su bili zaposleni u BiH

Prije odlaska iz BiH čak 46,9% osoba bilo je zaposleno, 31,6% završilo fakultet, srednju školu 31,6% i osnovnu školu 16,9% ispitanika. Samo njih 27,1% bilo je u vrijeme iseljavanja u braku ili zajednici. Ovo ukazuje da se iz BiH iseljavalo i iseljava aktivno i radno sposobno stanovništvo, koje ima već stečene kvalifikacije i znanja. Zemlje primateljice migracija na ovaj način bez značajnih ulaganja dobivaju kvalificiranu radnu snagu. S druge strane, odlazak osoba koje su već bile zaposlene pojačava značaj i utjecaj push faktora za migracije, što ukazuje na nezadovoljstvo stanovnika trenutnom situacijom, ali i perspektivom u BiH. Nadalje primjetno je da emigraciju BiH sve više čine visokoobrazovane i stručne osobe, ranije zaposlene a to se detaljno vidi na fotografiji ispod

Osobe koje su se iselile iz BiH integrisale su se u društvo zemlje u kojoj žive i ne osjećaju se strancima pokazala je provedena anketa, ali zanimljivo je da su iseljenici u zemljama susjedstva – Slovenija, Hrvatska i Srbija, osjećaju najmanje integrisani u društvo.

Veze dijaspore sa domovinom

Provedena anketa jepokazala da su veze sa domovinom jače što je period boravka u iseljeništvu duži, dok noviji iseljenici imaju slabije emocionalne i druge veze sa domovinom. Takođe, nove generacije iseljenika manje su spremne da šire pozitivnu priču o BiH i manju pažnju poklanjaju očuvanju kulturnog identiteta, odnosno ukupno su manje emocionalno povezane sa domovinom. Manje se druže s drugim  osobama koje su iselile iz BiH i osjećaju manju nostalgiju za BiH. Pola ispitanika (50,7%) nisu članovi nijednog udruženja koje okuplja ljude iz BiH. Ostali su članovi vjerskih organizacija (11,7%), kulturnih ili umjetničkih organizacija (10,3%) i humanitarnih organizacija (9,2%), zavičajnih udruženja (7,6%) i profesionalnih udruženja (6,0%). Iseljenici prosječno godišnje provode u domovini oko 30 dana, a razlozozi posjete domovini su porodični razlozi i godišnji odmori.


Da li su odlaskom ispunili očekivanja

Ispitanici su u zemljama boravka ostvarili kvalitet života koji se ogleda kroz širok spektar materijalnih i nematerijalnih faktora. Ako se ovo stavi u kontekst faktora koji su uticali na odlazak iz BiH, očito je da odlaskom iz BiH ispitanici ostvaruju uglavnom sve ono što nedostaje u BiH.
Podaci iz naredne tabele jasno opravdavaju racionalnost odluke ispitanika za odlazak iz BiH, ali daju i jasan signal za državu da ambijent ne daje priliku za dugoročno održivi razvoj pojedinaca i porodica. 


Ispitanici su odlaskom iz BiH proširili svoje vidike i unaprijedili kvalitet života, kao i blagostanje i nivo obrazovanja. Nivo sreće i zadovoljstva veći je nego u BiH. Najzadovoljniji su ispitanici koji su iselili u periodu 2006–2015. godine, zatim u periodu 1996–2005.godine, potom u periodu 1992–1995.  i najnižu ocjenu bilježe ispitanici iz najnovijeg perioda iseljavanja 2016–2019. godine.

U tekućem periodu iseljavanja vidljivo je najniži stepen zadovoljstva poslom, promjenom zanimanja i oblasti interesa u odnosu na onaj koji su imali u BiH prije iseljavanja. Najzadovoljniji kvalitetom života su ispitanici iz vanevropskih zemalja. Jedan od važnih indikatora o kvalitetu života u inostranstvu je i stav ispitanika o kvalitetu života djece. Njih 96% smatra da je opšti kvalitet života djece u inostranstvu bolji nego u BiH. Tu se zorno pokazuju nedostaci socijalnog sistema u BiH, počev od politike rađanja i predškolskog i osnovnoškolskog odgoja, zdravstvene zaštite i podrške porodice, uključujući osiguranje stana i druge aspekte podizanja djece i porodice. Skoro da se u toj oblasti ostvaruje najveća diferencijalna prednost iseljavanja u odnosu na stanje u BiH.  Kada je riječ o odnosu  dijaspore i BiH najkraće rečeno to izgleda ovako- država BiH ne brine za dijasporu, a dijaspora nema povjerenja u vlasti BiH. 

Ostanak ili povratak

Odluke o odlasku skoro bez izuzetka ocjenjuju se ispravnim, a takođe ispitanici preferiraju i trajni ostanak u zemlji u kojoj žive. Namjera povratka u BiH prije penzioniranja je izuzetno niska, dok je namjera povratka nakon penzioniranja uglavnom neutralna. Ukoliko bi se vratili u BiH, ispitanici se uglavnom namjeravaju vratiti u mjesto odakle su se iselili. 


Na odluku o povratku u BiH dominantni su faktori koji se odnose na porodične razloge, nostalgiju i niže troškove života u BiH. Interesantno je primijetiti i razloge koji se tiču penzioniranja. Nije zanemarljiva ni želja za pomoć BiH, što je faktor koji treba koristiti u komunikaciji sa dijasporom i intenziviranju dvosmjernih odnosa na relaciji BiH – dijaspora. Ispitanici imaju izrazito negativan stav prema povratku djece u domovinu- većina ispitanika, njih 79%  ne bi željela da se njihova djeca vrate u BiH, dok njih 21% bi to željelo. Na osnovu rezultata ankete autori istraživanja su izdvojili i ključne blokove za unapređenje mjera povratka iz dijaspore koje su vidljive na fotografiji ispod

Pomoć iz dijapore i posjedovanje imovine

Dominantan način pomoći ispitanika je slanje novca porodici i prijateljima (ostvaruje 59,4% ispitanika) i humanitarni rad (42,5% ispitanika) a slijede odnosi sa obrazovnim ustanovama i udruženjima, volontiranje i društveno korisne aktivnosti, odnosi sa firmama iz BiH  i investiranje, dok 15,4 posto ispitanika je reklo da ne želi doprinositi razvoju BiiH.