Kotara iz Donjeg Vakufa u Bugojno.


Zajedničko ministarstvo finansija kao vrhovni organ za upravu u Bosni i Hercegovini. Naređenjem od 3.maja 1880.godine,pristalo je na premještaj Kotarskog ureda iz Donjeg Vakufa u Bugojno,a istovremeno,odobrilo uspostavljanje ispostave u Donjem Vakufu.

Donji Vakuf u osmansko vrijeme,bio je sjedište Kotara i u njemu su se nalazile“muftije,kadije,muteselim i miri-alaj“,a nakon okupacije i nove administrativno-teritorijalne podjele,sve ove institucije je trebalo prenijeti u Bugojno.

Otpor i nezadovoljstvo stanovništv Donjeg Vakufa je trajao do 1881 godine.Tako je,Zemaljska vlada u Sarajevu,Naredbom od 20.febuara 1881.godine,odobrila premještaj sjedišta Kotara iz Donjeg Vakufa u Bugojno.

Tako da su građani Donjeg Vakufa poslali u Beč telegram i pismo Caru Franji Josipu 1,u kom mu se direktno obraćaju i mole ga da sjedište Kotara ne premješta u Bugojno.

U Beč je putovao i jedan zastupnik stanovnika iz Donjeg Vakufa,koji je trebao usmeno objasniti kakvi su Bugojanci,i posljedice za ovaj kraj.

Rekli su,četiri stotine godina kako ova varoš postoji,Bugojno tek postoji trinest godina ,od jedne staje,jedne trgovine i da predstavlja Donji Vakuf,Donji Vakuf varoš sa 500 kuća,u kojem trgovina i obrt cvate.

Međutim ,Beč donosi odluku o premještanju kotarske uprave u Bugojno.

 

U svojim putopisima profesor Stjepan Strodl iz Sarajeva spominje da je 1901. u Donjem Vakufu bilo 2.329 stanovnika dok je Bugojno imalo 1.771 stanovnika.

On je zabilježio i postojanje sreske ispostave, žandarmerijske stanice, devet džamija, četiri mekteba, narodnu osnovnu školu, pravoslavne crkve, pravoslavne osnovne škole, željezničke stanice.

Počeo je rad i gipsare čiji je vlasnik bila firma "Latner", otvorena je tkaonica ćilima. Bilo je tada ukupno 350 zaposlenih – željezničara, zanatlija, trgovaca i ugostitelja.

Ostalo stanovništvo bavilo se poljoprivredom, a dućane su držali imućniji ljudi.