Izazov


Na globalnom nivou, previše djece živi u siromaštvu,

jer čine skoro polovinu svih ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu.

Djeca su nesrazmjerno pogođena siromaštvom.


Siromaštvo utiče na djecu u trenutku kad se djeca nalaze u njemu,

a ima i dugoročne posljedice. Skoro jedno u troje djece (31 posto)

u Bosni i Hercegovini živi u siromaštvu zasnovanom na potrošnji.

Siromašna djeca su znatno više uskraćena u svim dimenzijama

prema rezulatima analize višestrukog preklapanja deprivacije

u Bosni i Hercegovini (2015).


Glavni izazovi za socijalne usluge i socijalne službe su decentralizacija,

odgovornost, standardi i finansiranje.

Uprkos relativno visokim izdavanjima PDP-a socijalnoj zaštiti

u Bosni i Hercegovini, sredstva nisu dobro usmjerena,

a postoji mogućnost poboljšanja efikasnosti

u programima zaštite djece i spriječavanja i ublažavanja siromaštva.

Pored toga, potencijal transfera gotovine ne može se ustvariti zbog

ograničenja pokrića siromašnih.


Osim toga, transferne vrijednosti su suviše

niske da bi se ostvarila stvarna razlika u životima korisnika.

Za djecu koja doživljavaju diskriminaciju i isključenje zbog poteškoća

u razvoju, pola, etničke pripadnosti ili jezika, siromaštvo potkrepljuje

i pogoršava nedostatke povezane sa marginalizovanom grupom i obrnuto.

Specifične potrebe mladih rijetko su u fokusu sistema socijalne zaštite,

iako neuspjeh ulaganja u mlade može imati dugoročne implikacije za društvo.

Nedostatak formalne radne historije, koja je rezultat njihovog uzrasta i visokog

stepena učešća u neformalnom sektoru, značajno otežava pristup mladim

ljudima socijalnoj zaštiti.