Njegovo veličanstvo PAUŠAL


Ukinuti paušale, ostaviti samo troškove prevoza i dnevnice, najveći je patriotski čin, a ujedno i izazov i za opoziciju i poziciju.

U ovoj nakaradnoj državi gdje na političkoj sceni imamo više od 100 političkih subjekata, svjedoci smo svakodnevnih medijskih prepucavanja, optužbi i napada, odbrana i kontraoptužbi, izbornih i postizbornih trakavica i blamaža. Ne postoji, čini mi se, niti jedna tema oko koje postoji saglasnost i/ili bar približni stavovi. Bezbroj je primjera, ali aktuelna je pandemija i nabavka vakcina. Tu se ne zna ko koga udara, ko koga brani, a u stvari svi su krivi. I, nije ovo vrijeme kada se krivica mjeri gramima, već ljudskim životima.

Ipak, postoji nešto i u Bosni i Hercegovini oko čega se svi u kontinuitetu a priori slažu i za šta se svi zdušno i zajednički bore, i opozicija i pozicija, i entiteti i kantoni, a ni gradska i opštinska vijeća ne zaostaju. Njegovo veličanstvo PAUŠAL!

Oko njega se sve vrti. Kreiranje izbornih listi zorno to potvrđuje. Svi bi da se nađu na pozicijama koje očekivano garantuju siguran prolaz. E, da bi se došlo do takvih pozicija mora se biti dobar sa šefom stranke/Partije, predsjednikom lokalne i kantonalne organizacije, sa članovima i predsjednikom kadrovske komisije itd. Tu neminovno dolazi do sukoba i razmirica jer sigurica mjesta je malo, a pretendenata mnogo. Razumljivo. Malo posla, a laka para. Zbog lista se podnose ostavke, ucjenjuje, ulizuje, blati neko drugi, obično najjači konkurenti, stvara se više navijačkih tabora, a sve to zbog njegovog veličanstva PAUŠALA. Zbog lista pucaju prijateljstva, drugarstva i kumstva. Za odabrane je rezervisana i rezervna varijanta u vidu kompenzacijske liste, kao poklon za odanost i neupitnu lojalnost šefu.

Visina paušala iznosi od 400 KM na opštinskom nivou, 2000 na kantonalnom i federalnom nivou do 5000 KM na državnom nivou. Primamljivo, nema šta. Kada se na to još dodaju ekstra prinadležnosti poput odvojenog života, putnih troškova, dnevnica, rad u raznim komisijama, taj osnovni iznos se znatno uvećava. I sve to za par radnih dana u mjesecu. Ne brinu oni za krizu pandemije, kao što nisu brinuli ni za finansijsku krizu. Jednostavno, oni su uplanirani u budžete i ima da im se isplaćuje. O kojem se tu novcu radi zorno pokazuje podatak da jedan parlamentarac na državnom nivou za četiri godine mandata inkasira preko 300 000 KM. Malo posla, odgovornost nikakva, a lijepa i laka para. Kada bi se tek sabrali svi iznosi isplaćenih paušala za sva OV/GV, kantonalne, entitetske i državne parlamente vidjelo bi se tek onda koliko se budžetskog novca isplaćuje za paušale. Kada bi se ta sredstva ili barem neki dio, preusmjerila prema drugima, mogle bi se recimo povećati sramno male plate u Oružanim snagama BiH i Graničnoj policiji, mogla bi se također izdvajati puno veća sredstva za poticaj poljoprivredne proizvodnje što bi dovelo do veće konkurentnosti domaćih proizvoda. Također, mogle bi se povećati minimalne penzije bar za 20% itd.

Ukinuti paušale, ostaviti samo troškove prevoza i dnevnice, najveći je patriotski čin, a ujedno i izazov i za opoziciju i poziciju.