Ko je ustvari licemjer?


En-Nifaku znači licemjerstvo i janusovština, munafikluk – dvoličnost, murailuk – lažnu glumu i paradu u vjerskim dužnostima i životu, hipokriziju. Osoba koja zapadne u zloguke, zlokobne, zlurade, pogubne, podle, prizemne, podmukle i pokvarene kandže nifaka naziva se munafik, muraija, kameleon, dvoličnjak, licemjer, u narodu i suncokret ili određeno-neodređeni. 

Ko je ustvari licemjer? To je osoba koja se svjesno, savjesno, slobodno, namjerno, planirano, sistemski i ciljano svijetu krivo i lažno predstavlja. Zato se kaže da licemjerstvo označava i podrazumijeva predstavljanje sebe drugim ljudima drugačijim nego što je neko u svojoj biti. U narodu se za licemjera ili dvoličnjaka kaže: na jeziku mu med, u srcu jed, okolo kalajli unutra belajli, nije mu maslo za ramazana. To je čovjek sa dva lica i duplim dnom, koji je u lice sladak a iza leđa zabija nož, čini izdaju i planira propast. To je zapravo dvoličnjak, pretvaralo, pretvorica, ulizica, gmizavac, podrepaš i poltron. U suštini licemjerstvo je nepopravljivo pokvarenjaštvo, sistemska, namjerna i planirana laž, obmana i varanje ljudi. Munafikluk ili licemjerstvo se može manifestirati i ispoljavati kroz obrede, djela, sve moralne planove i oblike, vjerski vanjski život, način odijevanja, odnos prema ljudima, događajima te sveukupne međuljudske odnose, veze, relacije, komunikacije, procese i govor i pisanje. Generalno licemjerstvo je dvostruko – prema Allahu dž.š. kao Jedinom Stvoritelju, Gospodaru, Vladaru, Ravnatelju i Sucu koji sve zna, čuje, vidi, obuhvata i nad svime i svakim bdije. To je unutrašnje dubinsko, vertikalno nifaku-l-kalbi – srčano licemjerje, hipokrizija i munafikluk kod onih osoba koje se više boje ljudi, stvorenja, nego Allaha Jedinog Stvoritelja, i „...da čast, ugled i moć mogu podariti veću i jaču ljudi – stvorenja od Allaha Stvoritelja“ (Hašr, 13. i Munafikun, 8). 

Pravi, iskreni, bogobojazni, uvjereni i vjerodostojni vjernici, u okviru spoznate nužnosti se pokoravaju, služe i padaju na sedždu Allahu, a koriste i pomažu koliko mogu ljudima. 

Munafici, pošto misle i vjeruju da su ljudi moćniji, preči, veći i značajniji od Allaha, čine čisti širk, neprestano poput kameleona koji mijenja boju prema vremenskim prilikama i suncokreta koji se okreće za kretanjem Sunca ili psa pitbula koji reagira na dresirani znak. Oni mijenjaju svoje riječi, odnose, stavove i ponašanje prilagođavaju zemaljskim uglednicima, zvaničnicima i moćnicima. 

Vjernici samo Allahu služe i robuju, a ljude vole, štite i pomažu, a munafici, ljudi rastrojene i nesretne svijesti, samo se moćnicima dodvoravaju i samo misle na sebe, a narod lažima, smutnjom i obmanama navode, zavode, varaju i obmanjuju. 

Prema Kur'anu, u okviru širka, munafici su iznevjerili i izdali i nisu izvršili ono na što su se obavezali kada su formalno i verbalno samo na riječima i isključivo radi materijalne koristi pristupili islamu: “Ima ih koji su se obavezali Allahu: Ako nam iz obilja Svoga podariš, udjeljivaćemo doista sadaku – milostinju i bićemo uistinu dobri! A kad im je Allah podario iz obilja i blagodati Svoje, oni su spram toga škrti bili i leđa su okrenuli, a uvijek se okreću oni! I Allah im je potom u srca nifakan fi kulubihim – nifak,  licemjerje, munafikluk, hipokriziju i dvoličnost ubacio sve do Dana kada će oni Njega sresti – zato što su iznevjerili ono što su Njemu obećali i zato što su lagali.” (Et-Tevba, 75-77) 

S obzirom da dobro znaju koliko pravi i iskreni vjernici vole i slijede svoga Poslanika, pokvareni munafici naivne, površne, navodljive i zavodljive vjernike pokušavaju navesti, zavesti i prevariti svojim verbalnim, samo na riječima priznanjem, Poslanika: 

“Kada ti dvoličnjaci dođu oni kažu: Mi svjedočimo da si ti zbilja Allahov Poslanik! A Allah zna da si ti uistinu Njegov Poslanik! Allah svjedoči da su munafici potpuni i nepobitni lašci!” (El-Munafikun, 1) 

Prema Kur'anu, najbitnije i otrovne crte u nekarakteru i ponašanju munafika su: “ljudi koji u svojoj samoobmani umišljaju i hoće da Allaha prevare” tvrdnjom da vjeruju, a ustvari ne vjeruju – a Allah će ih za prevaru žestoko kazniti, kada krenu klanjati mrsko im je, lijeno pođu, Allaha se minimalno sjećaju i spominju zato što odsutno, zaboravno, neodgovorno, nehajno i mehanički klanjaju samo da se svijetu pokažu i lažno prikažu i dobročinstvo sprječavaju. (En-Nisa, 142. i El-Maun, 5-7) Naravno, Allah takvim ljudima i klanjačima prijeti teškom kaznom. Munafici su po zlu ista sorta ljudi nisu ni međusobno prijatelji, neprijatelji su ljudima, naređuju univerzalno zlo jemurune bi-l-munkeri – preko ideja, namjera, riječi, postupaka, djela, ponašanja i svih oblika međuljudskih veza, odnosa, procesa, saradnje i komunikacija, a zabranjuju univerzalno dobro ve jenhevne ani-l-mearufi, stisnute su im ruke i duše za svako dobročinstvo, empatiju i solidarnost – ve jakbidune ejdijehum. Oni su svim žićem i bićem zaboravili Allaha i Allah je njih zaboravio, i oni su nepopravljivi griješnici i nevjernici – (Et- Tevba, 67) 

Munafici se služe zakletvom kao štitom samo da bi vjernike lagali i obmanjivali. (El- Munafikun, 2) Zato što ne vjeruju u Allaha i Ahiret i što im je šejtan najbliži prijatelj, munafici ljude pomažu samo zato da budu viđeni i da traže doživotnu zahvalnost, da ljude vrijeđaju, da im učinjeno prigovaraju i da ih pomoću toga od Allahovog puta odvraćaju. 

Prema hadisu četiri su svojstva munafika: kada govore – lažu, što obećaju – ne izvršavaju, što im se povjeri – iznevjere i kada su u sporu ponašaju se nemoralno. Munafici lažu zato što govore ono što nije u njihovim srcima. Iznutra oni su u širku, a izvana u lažima.