Pomoć ili biznis? Spremnost na prevaru radi lake zarade


Priča o humanitarnim akcijama vrtlog je u koji se trebaju upuštati samo oni iskusni. Mnogi su se opekli o laž i kriminal, pa povukli, a mnogo je i onih koji su uprkos lošim iskustvima nastavili raditi – iz ljubavi, humanosti i empatije prema onima koji su u lošijim životnim situacijama.



Humanitarne akcije nerijetko poprime nove dimenzije i oblike kada se stvar pogleda iz drugog ugla i na svjetlu ukaže ogromna količina organizovanog kriminala. Tamo gdje jedni vide priliku da pomognu, drugi pak vidi sjajnu priliku za laku zaradu. Lice kriminala i humanosti često je identično, a naličje je u potpunosti drugačije. Upravo tu nalazi se tačka gdje osmijeh, pružena ruka i pitoma molba vješto kriju laž i obmanu

“Priča o Eni prvi je primjer, a takvih je previše u cijelom regionu. Ljudi idu u nevjerovatne krajnosti kako bi uzeli velike količine novca”, započinje priču Elvir Karalić iz organizacije Pomozi.ba.

Dodaje kako postoji mnoštvo načina za varanje i krađu, a kako je jedan od najgorih za koje je on čuo pranje velikih svota novca u bolnicama. Porodice prikupe nekoliko desetina-stotina hiljada konvertibilnih maraka, uplate ih bolnici, a zatim ne pošalju dijete na zakazani termin. Bolnica zatim vraća taj novac, ali im se daje novi račun na kojem završava kompletna svota.

Kada se nevjerovatne priče o krađama stave na papir, pitanja se samo nastavljaju rojiti, a jedno od najvažnijih je kako znati da li je akcija provjerena?

“Mi pomno provjeravamo svaki apel upravo zbog velikog broja pokušaja prevara. Prije nego odlučimo nekome pomoći, tražimo potrebne dokaze”, kaže Karalić, pa počinje nabrajati: “To su potvrde iz centra za socijalni rad, liječnički nalazi, kao i predračuni bolnica u kojima je potrebno izvršiti određene pretrage ili operativne zahvate za koje bi se skupljao novac”, kaže on.

Preko nevolje vlastitog djeteta do velikih novčanih iznosa

Mnoge je iznenadila činjenica da roditelji koriste bolest i nevolju svoje djece kako bi preko njih zaradili novac. Mjesecima pišu apele, zovu medije i humanitarne organizacije i džepove polako pune novcima. Falsifikuju račune i predračune, otpusne listove iz bolnica… A kad novca nestane, nastavljaju sa sentimentalnom pričom i ponovo izvlače kartu žrtve. Igra se nastavlja.

“Često se pokreću lažni apeli za liječenje ili za novčanu pomoć zbog navodno lošeg materijalnog i zdravstvenog stanja. Dakle, traži se novac za liječenje na osnovu nekih starih i tuđih nalaza, sa falsifikovanim pečatima i slično”, nastavlja Karalić.

Nažalost, mnogi oboljeli nikada ne vide ni bolnicu, a ni novčanice koje su prikupljane uz spomen njihovog imena i pokaz njihove fotografije. Dok neki varaju direktno preko svoje djece, drugi pak lažu da sakupljaju novac za oboljele te prikupljaju novac u ugostiteljskim objektima predstavljajući se kao članovi humanitarnih organizacija. Obmane se razlikuju u nijansama i detaljima, a pitanje je da li im je moguće stati u kraj.

“Jedini savjet koji možemo dati građanima jeste da uvijek budu oprezni i provjere kome daju novac, kao i da se sami potrude raspitati o slučaju”, kaže Karalić.

Karalić nam je objasnio i šta se poduzima onda kada se otkrije zloupotreba djece u svrhu prikupljanja finansijskih sredstava: “Kada otkrijemo prevaru ili zloupotrebu djece pored toga što objavimo informacije na društvenim mrežama i u medijima kontaktiramo i nadležne. Obično slučaj prijavimo MUP-u i nadležnim službama za socijalni rad. Mi ništa više od toga ne možemo uraditi”, objasnio je.

Podsjećamo, za prevare se koriste Instagram i Facebook profili, novac se prikuplja od objekta do objekta, kreiraju se lažne humanitarne akcije… A sve je to tužna realnost u kojoj su mnogi prigrlili krađu kao normalan način života i od toga sebi obezbjeđuju egzistenciju kao i mnoštvo materijalnih dobara.