DOBRO NAM JE, KAKVI SMO: “Ustanak seljaka u Hercegovini 1875.- jedina je pobuna na ovim prostorima od antičkog doba do danas”
Svi nas gaze, a niko se ne buni: Da li su ljudi u BiH, zarobljeni strahom od rata, odustali od borbe za dostojanstven život?
Šta drugo očekivati u zemlji šuplje priče, nebuloznih političkih tema i spinova, zemlji lažnog patriotizma i nacionalizma, gdje nam sudbinu kroje ljudi “ograničenih” vještina?
Kao potrošače nas potkradaju na svakom koraku, kao biračima nam godinama podmeću jedna te ista lažna obećanja, a usput nas pljačkaju naveliko, kao građane nas vuku za nos, a kao radnike bezočno eksploatišu. Ipak, niko se ne buni.
Zašto? Da li smo odustali sami od sebe, od pobune, dostojanstva, borbe?
Mnogi vodeći intelektualci današnjice upozoravaju da je apatija zahvatila cijelu planetu, pogotovo njene najrazvijenije dijelove, da je vreme heroja prošlo još u 20. veku i da su ljudi sve svesniji činjenice da imaju samo jedan život i da ga ne vrijedi žrtvovati za ideale.
Socijalni psiholog dr Srđan Puhalo smatra da je ključni problem to što su nas moćnici ubijedili da smo sami sebi nebitni: kao građani, radnici, potrošači i uopšte kao ljudi pojedinci. Važan je, kaže, kolektivitet, a posebno jedna kolektivitet, i svako ko iskorači iz tog okvira biva proglašen izdajnikom.