Šta radi policija kad prijavite nasilje?

Za jedne je spas, za druge uzaludni poziv bez odgovora. Poziv policiji bi trebao biti prvi korak pri prijavi nasilja, no, realnost je često drugačija. Čak 84 posto slučajeva rodnog nasilja nikada ne bude prijavljeno. Ipak, za pojedine žene koje se u Bosni i Hercegovini odluče za poziv na 122, policija bude jedini spas.

"Zove me policija i govori: ‘Gospođo slobodno vi idite, on je priveden, idete svojoj djeci. Ako nemate s kime, zovite, mi ćemo vas voziti.’ (...) Cijelo vrijeme su me tješili, zivkali," priča svoje iskustvo Merima, jedna od žena iz Bosne i Hercegovine koja je trpila višedecenijsko nasilje.

Druge, poput Jelene, nisu bile te sreće.

"Polomio mi je nos. Policajac i inspektor koji su došli nisu začinili zapisnik, na sve to mi je rekao inspektor da mi žene imamo jezik, da ne znamo ućutati u nekim momentima. To je prošlo jednostavno nekažnjeno," priča Jelena.

U zemlji gdje postoje različiti zakoni o zaštiti od nasilja, gdje postoji 14 ministarstava unutrašnjih poslova, samim tim postoje i različiti pristupi u suočavanju sa slučajevima nasilja.

"Postoje institucije sistema, ima dobrih ljudi, mada se sistem ne smije zasnivati na dobrim ljudima," kaže Fedra Idžaković, stručnjakinja za rodnu ravnopravnost pri misiji OSCE-a u BiH.

Šta je potrebno učiniti da onda kada smo nažalost prisiljeni nazvati policiju naše iskustvo bude više kao Merimino, a manje kao Jelenino? Istanbulska konvencija, organizacije, institucije, ali i pojedinci smatraju da jedan od odgovora leži u policijskoj procjeni rizika.