Šesti ljetni mjesec lipanj daleke 1972. negdje u stoljetnim šumama
između Gornjeg Vakufa i Bugojna


9. stepenik

Šesti ljetni mjesec lipanj daleke 1972. negdje u stoljetnim šumama
između Gornjeg Vakufa i Bugojna grupa mlađahnih lovaca (početnika)
kreće po svoju prvu lovinu ili pak samo dobru lovački priču, svejedno je.
I onako bezbrižno zadovoljni u stalnim pošalicama na svačiji račun,
pomalo umorni i znojni sa puškama nehajno obješenim o rame već su i
zaboravili zašto su došli u šumu.


Kad odjednom iza nekoliko debelih stabala ispred njih kao da iz zemlje
izrastoše trojica vojnika u punoj vojnoj opremi i sa zelenkastim maskirnim
jaknama tada popularnim vijetnamkama.
U prvi mah pomisliše kako se radi o nekoj drugoj grupi lovaca koja ima
eto, poprilično neobično oružje sa prigušivačima a što baš i nije
svojstveno lovcima i njihovom kodeksu posjedovanja tačno propisanog
zakona o lovačkom oružju a što isključuje prigušivače i automatsko
oružje... negdje u podsvijesti poslije prvotnoga šoka iskrsnu ova
(po)misao iz priručnika za polaganje lovačkog ispita...


Instinkt zazvoni na uzbunu, ali da bilo šta pokušaju učiniti pred uperenim
cijevima ljudi čiji izgled, oprema, uniforma, hladna i sigurna lica kao i oštri
nemilosrdno proračunati pogledi što režu kao najbritkiji noževi pokazuje
da su itekako vični oružju i njegovoj najefikasnijoj upotrebi.


Ponovo mozak pokuša odagnati ove mračne primisli iz glava trojice
lovaca kako se radi o šali njihovih starijih drugara sklonih ovakvim
neslanim šalama, pogotovo na račun početnika lovaca. Ali zalud lažna
nada uspaničenog mozga i od straha razigranog srca što klepeće iznutra
po rebrima kao ptica krilima u kavezu iz kojeg pokušava poletjeti, ali za
to nema prostora. Dvojica lovaca, malo obrazovanijih shvatiše zapravo
da su u smrtnoj opasnosti i od smrti ih dijeli samo jedan pogrešan treptaj
njihova oka ili odlučni kobni treptaj oka trojke koja ih drži na nišanu...


Ali onaj treći lovac, inače ljuti vojnik partijske ideologije krenu povišenim i
prijekornim tonom u verbalnu kontraofanzivu zasipajući ih svakakvim
riječima da su ovakvi i onakvi, da će za ovaj prepad skupo platiti kada ih
prijave miliciji koja će im sva rebra iznova ponamještati u zatvoru... i
nastavlja sa ovom bujicom riječi kao da je on taj koji drži uperenu
puščanu cijev u svoje protivnike, a ne da je on pred 3 otvora puščana što
sada svi gladno gledaju u njegove grudi... Dvojica njegovih i sami
iznenađeni neprimjerenom reakcijom u smrtnoj opasnosti premriješe od

straha i pokušaše ga ućutkati... Ali zalud, ovaj i dalje sipa li sipa sve i
svašta na one koji mu život drže u svojim rukama. Samo što jedan od
njih ne pritisnu obarač kako bi zauvijek prekinuo ovu glupu tiradu
nesuvislih riječi kad mu drug dade mig da ne puca, već mu naredi da ih
svu trojicu zaveže dok ne razmisle šta će sa njima.


Poslije burne i žučne rasprave o sudbini lovačke trojke ipak odlučiše da
im poštede živote ali pod prijetnjom da ništa ne odaju o njima i mjestu
gdje su ih vidjeli jer u suprotnom neka budu sigurni da živi neće preći 9.
stepenik stanice milicije. Čak su vratli i oružje samo bez municije. Laknu
dvojici lovaca koji su i inače samo šutjeli cijelo vrijeme odgovarajući
samo na postavljena pitanja, ali onaj treći lovac glasnogovornik koji
maltene cijelo vrijeme nije zatvarao usta napadajući one koji ih drže na
nišanu i samo dlaka je falila da ga ovi ustrijele zbog glupog dugog jezika.
Ponovo ovaj junoša zausti da nešto kaže ali ova dvojica ga grubo
prekinuše i povukoše sa sobom da požure dok se ovi nisu predomislili pa
da ih likvidiraju odmah kao nepoželjne i opasne svjedoke. Za nekoliko
minuta žustrog hoda presretna trojka mlađahnih lovaca se osvrnu za
sobom i kad vidješe da ih niko ne prati, odahnuše a potom se verbalno
obrušiše na svoga hrabrog druga nazivajući ga svakakvim imenima jer je
malo falilo da ih zbog njega ustrijele kao zečeve. Ali ne da se ni ovaj te i
on njih napade kako su oni kukavice, kako su iznevjerili partiju, Tita, kako
su umuknuli i ustuknuli pred neprijateljem koji je došao rušiti nam
državu... Uvidješe oni da je uzalud pričati sa drugom na ovu temu te
ušutješe i bržim korakom nastaviše do obližnjeg sela...


E ova trojka i njihovih 20-ak kompanjona su do kraja ljeta bili već pobijeni
jer se na njih obrušila silna Teritorijalna odbrana, milicija, vojska.
Nekolicina ih je uhvaćena živa i potom su prekim sudom osuđeni na
smrt, a jedan od njih iz one trojke što zarobi lovce bio je još maloljetan te
nad njim nije mogla biti izvršena smrtna kazna pa je osuđen na 20
godina robije. Pade na um lovcima u neko doba da vide zašto im
zaprijetiše kako neće preći baš 9. stepenik u zgradi milicije te otiđoše da
izbroje koliko stepenica ima na ulazu u miliciju i vidješe da je to posljednji
stepenik i to baš 9. po redu. Ovaj detalj govori koliko su pomno i predano
bili pripremani za ovu opasnu diverzantsku akciju u kojoj svaka i
najmanja sitnica može značiti razliku između života i smrti...


Taman negdje pred sami rat u Hrvatskoj maloljetni terorist je bio pušten
iz zatvora i jedan od lovaca reče kako ih je kontaktirao želeći se sa njima

trojicom ponovo negdje naći da malo popričaju, ali ovima ni na kraj
pameti nije da se sa njim ponovo nalaze jer jednom su izvukli živu glavu
pa nemaju namjeru stavljati svoju sreću ponovo na kušnju. Vjerovatno
ovaj nije imao namjeru da im bilo šta nažao učini već samo da doista
popričaju o svemu što se dogodilo skoro prije 20 godina davne 1972. u
šumama oko Bugojna. Poslije su naši lovci saznali da je odmah negdje
na početku rata u Hrvatskoj ovaj poginuo i zauvijek sa sobom ponio u
grob sve ono što je znao iz prve ruke o Bugojanskoj grupi iz 1972.


Poslije sam iz jedne dokumentarne serije o Bugojanskoj grupi doznao da
je grupa greškom došla u Gračanicu kod Bugojna a da im plan bio
zapravo Gračanica kod Konjica. Zvaničnici tadašnje politike, milicije i
vojske navodno nisu imali pojma da je ova grupa upala u Jugoslaviju a to
mi je potvrdio u jednom razgovoru čak i Raif Dizdarević. Nevjerovatno
zvuči ovaj podatak ako znamo da je tadašnja Juga bila na vrhuncu svoje
moći kako ekonomske, milicijske, vojne tako i obavještajno-sigurnosne.

Februar 2020.