KRALJEVINA I MOĆNA BOSNA


KRALJEVINA I MOĆNA BOSNA: PRST U OKO SVIM NEGATORIMA DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE

Poslije krunidbe za kralja, Kralj Tvrtko se proglašava, poslije osvajanja novih teritorija i Kraljem Srbije, a malo kasnije i Kraljem Hrvatske. On ustanovljava zatim Bosansku trgovačku luku na sjevernoj strani Boke Kotorske i naziva je ”Novi”, što se danas zove ”Herceg Novi”. To je izazvalo ljutnju Dubrovčana, jer su time dobivali konkurenciju u trgovini, te se koriste činjenicom da Država Bosna trgovački uveliko ovisi u tom trenutku od Dubrovnika i uspijevaju ”nagovoriti” Kralja Tvrtka da odustane od daljnjeg ulaganja u projekat ”Novi”.

Za vrijeme vladavine Kralja Tvrtka I Kotromanića bosanska vojska je bila najmodernija vojska na cijelom Balkanu. Država Bosna je bila PRVA država na Balkanu koja je uvela u upotrebu vatreno oružje, što je tada predstavljalo revolucionarni korak na polju vojne tehnike. Prvu upotrebu vatrenog oružja na Balkanu, dakle, izvršila je upravo Bosanska vojska i to 13.avgusta 1378. godine prilikom napada Venecijanske flote na primorski Bosanski grad Kotor. Bosanska vojska je tom prilikom upotrijebila tri bombarde (topa) i uspješno odbranila grad.

 Po smrti ugarskog kralja 1382. godine izbijaju nemiri na područjima dalmatinske obale, te Kralj Tvrtko koristi tu priliku i šalje bosansku vojsku u taj dio Dalmacije, te preuzima potpunu kontrolu nad cijelom Dalmacijom, zajedno sa otocima i pripaja Bosni Split, Trogir, Šibenik, zajedno sa otocima Bračom, Korčulom i Hvarom… jedino ne pripaja Dubrovnik i Zadar, koji se tada nalazio pod vlašću Venecije, čime Država Bosna postaje daleko najmočnija država na Balkanu.

U zadnjoj deceniji svoje vladavine, Kralj Tvrtko je suočen sa upadima Turaka u Bosnu, prvo u jesen 1386. godine, te u ljeto 1388. godine kod Bileće, kada Turci bivaju poraženi od bosanske vojske na čelu sa Knezom Vlatkom Vukovićem.

Prodiranje Osmanlijskog carstva na Balkan prouzrokuje da se države Balkana ujedinjuju u jednu bitku na Kosovo Polju protiv osmanlijske vojske u kojoj učestvuje i brigada bosanske vojske pod vodstvom Kneza Vlatka Vukovića – bošnjanskog vovjode.

Ova vojska je bila sačinjena i pored Bošnjana i od Ugara, Srba, Albanaca, Grka i Bugara, a sama bitka se odigrala 1389. godine. Iz bitke na Kosovu Bošnjani se vraćaju sa ne previše dramatičnim gubicima. U toj bitci, od svih naroda koji su učestvovali u njoj, najgore prolaze Srbi, jer tu gine srpski, a i osmanlijski vladar, ali Turci postaju puno moćniji te sve dovodi to toga da Srbija praktički kao država prestaje da postoji. Važno je i uočiti da su dijelovi Kosova bili i pod vlašću Bošnjana kao Kosovska Mitrovica i kasnije Prizren.


Poslije smrti Kralja Tvrtka i Kotromanića 1391. godine nastupa poprilično nestabilna politička klima u Bosni, prouzrokovana rivalstvom unutar bošnjanskog plemstva, što rezultira vema čestom promjenom bošnjanskih kraljeva, a i Ugarska također pokušava iskoristiti priliku u svojim pretenzijama na Bosnu.


Neposredno poslije Tvrtkove smrti,1391. godine, novi bosanski kralj postaje Tvrtkov rođak Stjepan Dabiša. 1394. godine, nakon sto u Ugarskoj dolazi na vlast Kralj Sigismund Luksemburski, te Bosanski Kralj Stjepan Dabiša gubi kontrolu nad sjevernim dijelom Hrvatske, Slavonije i nad dijelovima Dalmacije, koje osvaja novoustoličeni Ugarski Kralj.


Ponovno narastanje opasnosti od Ugarske tjera bošnjansko plemstvo da za novoga Kralja Bosne proglasi Stjepana Ostoju, koji je bio veoma prougarski orijentisan.


1404. godine bošnjansko plemstvo skida sa vlasti prougarski orijentisanog Kralja Bosne Stjepana Ostoju, i na njegovo mjesto postavlja Tvrtka II, inače vanbračnog sina Kralja Tvrtka I… Ovo izaziva bijes Ugarskog Kralja Sigismunda Luksemburškog, koji bivšem Kralju Bosne Stjepanu Ostoji daje vojnu pomoć te on ponovo uspostavlja svoju vlast 1409. godine. Potom 1414. godine, novi snažan vojnopolitčèki element izlazi na scenu, a to je bilo Osmanlijsko carstvo.


Osmanlijsko carstvo podržava bošnjansko plemstvo i proglašava da priznaje samo Tvrtka II kao legitimnog Kralja Bosne… te ubrzo dolazi do sukoba između Stjepana Ostoje i Ugarske, sa jedne strane i Tvrtka II i Osmanlija sa druge strane. Stjepan Ostoja i njegovi Ugarski pomagači bivaju totalno poraženi u centralnoj Bosni 1415. godine, mada se on nekako održava na vlasti, a poslije njegove smrti i njegov sin Stjepan Ostojić, postaje Kraljem Bosne, da bi konačno 1420. godine Kralj Tvrtko II ponovo preuzeo bosanski prijestol.


Nedugo potom i sam Kralj Tvrtko II postaje saveznik Ugarskoj, jer je trebao Ugarsku pomoć protiv pobune bošnjanskih plemića Sandalja i Radivoja Ostojića, sina bivšeg Kralja Ostoje, koji, uz tursku pomoć ovladavaju većim dijelom Bosne u periodu od 1433. do 1435. godine.


Tvrtko, pak, ostaje na vlasti sve do svoje smrti 1443. godine, a njegovu vladavinu karakteriše obnova bosanskih gradova i jačanje utjecaja franjevaca u Bosni. Po njegovoj smrti, 1443. godine, bošnjansko plemstvo postavlja na vlast Kralja Stjepana Tomašu.


Najmoćniji bošnjanski plemić na teritoriji Huma (današnja Hercegovina), Stjepan Vukčić Kosača, odbija u početku priznati Stjepana Tomaša za novog Kralja Bosne, što je rezultiralo sukobom unutar Bosne po tome pitanju, a taj sukob okončava 1446. godine učvršćivanjem pozicije Kralja Tomaša, mada plemić Stjepan Vukčić Kosača nastavlja imati vrlo jak utjecaj na jugu Bosne, tj. na području Huma, što se oslikava u činjenici da 1448. godine daje sebi njemačku titulu ”herceg” i po toj njegovoj tituli ovaj dio Bosne postaje kasnije poznat kao ”Hercegovina”.


Turska ekspanzija tjera Kralja Tomaša da 1450. godine zatraži vanjsku pomoć, te se obraća Papi po tome pitanju, koristeći činjenicu da je Papa pokazivao veoma veliko zanimanje za Bosnu u to vrijeme, prvenstveno zbog franjevaca, koji u to vrijeme, na čelu sa ”Vikarom od Bosne” po imenu Jacob de Marchia, nastoje uspostaviti katoličku dominaciju u Bosni, uz napomenu da je Kralj Tomaš 1445. godine prihvatio katolićanstvo, što je Papa želio u potpunosti iskoristiti. Također, Papa je bio opsjednut i pitanjem Bosanske Crkve, optužujući je, po ko zna koji put, za herezu… tako da 1459. godine Kralj Tomaš vrši veleizdaju protiv vlastitog naroda koji nije nikada bio podijeljen na ikakvoj kriteriji pa i vjerskoj te to nije bio i poslije ovoga pristajeći na papin zahtjev da započne progoniti heretike u Bosni. On saziva starješine Bosanske Crkve i nudi im veoma skučen izbor: ili da prihvate katoličanstvo ili će biti protjerani iz Bosne.

 

Prema papinim kasnijim zapisima, njih oko 2000 prihvata katoličanstvo, a od ostalih, koji ne prihvatiše, oko četrdeset hiljada njih se sklanja na prostoru južne Bosne, na prostoru Huma i nalaze zaštitu u okrilju bosanskoga vojvode Stjepana Vukčića Kosače, koji je i sam bio bogumilske vjere, o čemu postoji i detaljan opis koji je zabilježio, tadašnji Papa, Pio II koji kasnije, u svojim ”Commentarima”, piše:

 

”Kralj Bosne, da opere ljagu što je Osmanlijama predano Smederevo i da dadne dokaz svoje kršćanske vjere, ili, kako mnogi drže, potaknut pohlepom za novcem, prisilio je manihejce (bogumile), kojih je bilo premnogo u njegovu kraljevstvu, da se isele iz kraljevstva, ostavivši svoju imovinu, ako neće primiti Kristovo krštenje. Oko dvije hiljade pokrstilo ih se, a oko četrdeset hiljada ili malo više, koji su se tvrdoglavo držali zabluda, pobjegli su Stjepanu (Vukčiću Kosači), vojvodi bosanskome, svome drugu u nevjeri.” (Mehmedalija Bojić, \”Historija Bosne i Bošnjaka\”, str.32, Šahinpašić, Sarajevo, 2001.)


Unatoč svemu tome bogumilstvo i dalje cvjeta meðu Bošnjanima, te papa \”mijenja taktiku\”, te 1461. godine šalje svoje misionare širom Bosne, pokušavajući preobratiti Bošnjane na katoličanstvo mirnim putem, kada mu to već nikada nije uspjelo nasilnim sredstvima.


Te iste, 1461. godine, Stjepan Tomašević, sin Kralja Tomaša biva postavljen za novoga Kralja Bosne. On se suočava sa jakom prijetnjom od turskih osvajača i njihovim pretenzijama prema Bosni, te upućuje svoj apel za pomoć u odbrani od Osmanlijskog carstva… Ugarski Kralj obećava pomoć Bosni 1462. godine, poslije čega Kralj Stjepan Tomašević odbija platiti danak Turcima, čime je uvjetovan mir.


Godinu dana poslije, 1463. godine velika osmanlijska vojska, pod komandom Sultana Mehmeda II započinje agresiju na Bosnu. Prva bosanska tvrđava koja je pala, bila je stara bosanska kraljevska tvrđava Bobovac, koja je pala 20.juna 1463. godine, te Kralj Stjepan Tomaševiæ prelazi u tvrđavu u Ključu… Opkoljen osmanlijskim snagama odlučuje da se preda, nakon čega biva pogubljen od strane osmanlijske vojske a zadnja kraljica Katarina bježi u Rim.

 

Hercegovina pod vlasti Hercega Stjepana Vukčića Kosače se održava još dvije godine da bi 1468. godine i ona kao ostala Bosne biva osvojena.


Poslije smrti Kralja Stjepana Tomaševica Bošnjani su sklopili neku vrstu mirovnog sporazuma sa Turcima i u samo sedam dana predali kljuleve od jos 20 tvrđava širom Bosne, koja od te 1463. godine (izuzet Hercegovine koja je 1468. godine), postaje dio Osmanlijskog carstva i doba bošnjanskog kraljevstva se završava.


VLADARI SREDNJOVJEKOVNE DRŽAVE BOSNE


PERIOD OD 1154 DO 1322 GODINE

1154-1167....................Ban Boric
1167-1180.................... (Bizantijska okupacija)
1180-1204....................Ban Kulin
1204-1232....................Ban Stjepan
1232-1253....................Ban Ninoslav
1254-1267....................Ban Prijezda I
1267-1287....................Ban Prijezda I i Ban Stjepan Kotroman - DVOVLASCE
1287-1290....................Ban Prijezda II i Ban Stjepan Kotroman - DVOVLASCE
1290-1299....................Ban Stjepan Kotroman
1299-1304....................Ban Stjepan Kotroman i "Ban" Mladen I Šubic - DVOVLASCE
1304-1313....................Ban Stjepan Kotroman i "Ban" Mladen II Šubic - DVOVLASCE
1314-1322....................Ban Stjepan II Kotromanic i "Ban" Mladen II Šubic - DVOVLASCE

PERIOD OD 1322 DO 1463 GODINE

1322-1353....................Ban Stjepan II Kotromanic
1353-1391....................Kralj Tvrtko I Kotromanic (krunisan 1377 god.)
1391-1395....................Kralj Stjepan Dabiša
1395-1398....................Kraljica Jelena Gruba
1398-1404....................Kralj Stjepan Ostoja
1404-1409....................Kralj Tvrtko II
1409-1418....................Kralj Stjepan Ostoja (vraca se na prijesto)
1418-1420....................Kralj Stjepan Ostojic
1420-1433....................Kralj Tvrtko II (vraca prijesto)
1433-1435....................Kralj Radivoj Ostojic
1435-1443....................Kralj Tvrtko II (ponovo se vraca na prijesto)
1443-1461....................Kralj Tomaš
1461-1463....................Kralj Stjepan Tomaševic


NAJSTARIJI BOSANSKI DRZAVNI DOKUMENT , DOSAD PRONADJEN

 

ZAPIS NA STECKU IZ 1094 GODINE


Se znamenje Kneza Nenca,Velikoga Kneza Bosanskoga,a postavi je sin njegov Knez Muven,s` Bozijom pomocju i svojih vjernih,a s` inonom nijednom inom pomocju,nego on sam.

Ti,koji procitas moj kam,mozda si hodio do zvijezda.I vratio se,jer tami neima nista do ponovo ti sam.

Clovjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio,tcuti ono tsto nije tcuo,okusti ono tsto nije otkusio,bit tami gdji nije bio,al` uvijek i svagdi,samo sebe moze najti,ili ne najti.

I mnogo ot moje ruke na zemji bi,a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit.

I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.

Clovjece,tako da niesi proklet,ne tikaj u me.

Legoh 1094 ljeta,kad bjese susa,pa u nebu ne bjese nijedne suze za me.

POVELJA DUBROVCANIMA BANA STJEPANA II KOTROMANICA IZ 1332 GODINE

(15. avgust 1332.)

Ako Bošnjanin bude duzan i pobjegne - da mu nije vjere ni ruke od gospodina Bana.

Utvrdi zakon ko je prvi bio medju Bosnom i Dubrovnikom, da zna vsaki chlovjek, koji je zakon bil: Ako ima Dubrovcanin koju pravdu na Bošnjaninu - da ga pozove pred gospodina Bana ili pred njegova vladaoca - roka da mu ne bude odgovoriti.

Ako Bošnjanin zapsi da nije duzan - da mu nareche priseci samoshestu, koje ljubo postavi Banj rod. Ako bude podoban od Banova roda kto - da mu su porotnici od njegova plemena, koga mu hotenje. A toj da se zna - da ne moze tehej pobjegnuti, a vece ne moze pred nikoga mu narechi.

A kto Dubrovcanin ubije ali posjece u Bosni ili Bošnjanin Dubrovcana - taj pravda da je pred gospodinom Banom, a osud da grede Banu na njih.

Ako bude svadja Bošnjanina z Dubrovcaninom u Dubrovnici - da sudi knez dubrovacki i sudje, a globa opcini.

Ako Bošnjanin uhiti Dubrovcanina za konja, a on bude ukraden ili uhushen, a pravi Dubrovcanin: "Moj je konj vlasti" volja: "Ja sam ga kupio, ne znam od koga", volja povije od koga je kupljen, volja priseze samoshest - cist duga da bude.

I ako Bošnjanin bude duzan, a pobjegne iz Bosne z dugom - da mu nije vjere ni ruke od gospodina Bana. I ako Bošnjanin izme dobitak dubrovacki na vjeru, i knjiga bude u Dubrovnici, ako knez i sudje poshlju da je knjiga prava - da je vjerovana, da plati Dubrovcaninu i bez prestavshtine.

Ako li tat ili husar uzme Dubrovchaninu u Banovu vladanju, kto se uvje - da plati Dubrovchaninu i bez prostavshtine, a gospodinu Banu vsaki sest volova na svoju glavu - i da se ne vrate.

Ako rat bude, chesa Bog ulishi, medju Bosnom i Dubrovnikom, da gospodin Ban da rok Dubrovcanom sest mjeseca, da si podju u Dubrovnik slobodno - na to im je vjera gospodina Bana Stjepana. A Dubrovcane da zivu Humskom zemljom u njih' zakonu - u prvom.

A ovomuj pisanju svjedok: zupan Krksha.... A siju knjigu pisa Priboje, dijak veliki slavnoga gospodina Bana Stjepana, gospodina svem Zemljam Bosancem i Humscem' i Donjem' krajem' gospodin.


POVELJA BOSANSKOGA KNEZA VLADISLAVA STJEPANOVICA IZ 1353 GODINE

 


Az rab Bozji i svetoga Grgura, a zovom gospodin Knez Vladislav, i gospoja Kneginja Jelena, i niju gospodin Ban Tvrtko, i njegov brat Knez Vlk - dali su vjeru svoju gospodsku i prisegli su dumanadesete Dobrijeh Bošnjana Knezu Vlatku Vlkosalicu i njegovu djetetovi, da nije u njih svezanik ni taljenik ni porucenik, ni njegovo dijete. I da mu se ne moze svrci vjera, cesa ne ogledala ona dvanadesete, koja sta s njimi prisegla. ....

I da ne moze prijeti nitkore u nasem gospodstvje Vlatkova cloveka - ni sam Ban Tvrtko, ni njegov brat Knez Vlk, - bez volje Kneza Vlatka. Na to su mu vjeru dali i prisegli! A tojzi vjeri i prisesi svjedoci - Dobri Bošnjani :


SASTANAK U MILIMA - JELENA KOTROMANIC,1354 GODINE


V`ono vrijeme,kada pridje gospoja Bana mati s` Ugra i s` svojim sinom i s` Knezom s` Vlkom i kada bi stanak na Milah vse Zemlje Bosne i Dolnjih kraji i Zagorja i Hlmske zemlje,prisegla je gospoja Bana mati i njen sin gospodin Ban Tvrtko dumanadesete Dobri Bošnjane,Knezu Vlatku Vlkoslavicu,a sizi su prisegli............

I volja,koja bi kleveta,a ili obada ulizla na Kneza,na Vlatka,a ili u koju zavjeru zasal Knez Vlatko - da mu nisu voljni uciniti nijednoga hudoga,dokole ga nije ogledala Bosna.


ISPRAVA RAJKOVICIMA IZ 1366 GODINE - KRALJ TVRTKO

 


Az rab Bozji i svetoga Grgure, a zovom gospodin Ban Tvrtko, po milosti Bozjoj gospodin mnogim Zemljam Bosanskim,gospodin Bosanski,i srbski,i solski,i podrinski i mnogim stranam Bosanskim. Pravi gospodin Ban Tvrtko: kada se bjehmo svadili, tada nas Stjepan Rajkovic umiri i da nam nas grad Bobovac, a neda ga dati Ugrom.

I za tu sluzbu dasmo mu Cuklje u Lasve, i dasmo mu Klopc u Brode i dasmo mu Brlosnik na Uzore Vlsi. I hvala njinju, stavlajemo u vijeki amen. I s timi vasemi predasmo ga u vjeru djedinju i vse Crkve Bosanske. I vse krstjane da mu je ruka. I da mu se ne more svrci vjera krstjanska ni za jedin uzrok.... I da mu se tam njegov dlg nepohudobi nikadar.

I sto ga ne sudi Djed s dva Strojnika s njim. ..... I da ne suzanj nikadar dokle je korijen u Bosne Crkve Bozje. Da o tom ima crkva stati.

A tomu svjedoci Dobri Bošnjane : Vojevoda Vlkac, Zupan Crnul, Knez Bogad, Tepcic Belhan, Knez Branko Prinic, Knez Sladoje,....

POVELJA KRALJA STJEPANA OSTOJE IZ 1404 GODINE

(6. januara 1404)

Dasmo mu sve ono sto je njegovo bilo. Dajemo viditi vsakomu cloviku komu se dostoji - da mi prizvasmo k sebi Vojevodu Pavala Klesica. ....

I s timi ga s vsim pridasmo gospodinu Djedu i njegovim Strojnikom i vsoj Crkvi Bosanskoj, u njih obarovanije.

I da mu se ne ucini nikdare nijedno hudo - sto ga ne bi ogledala Crkve Bosanske i vlastele Bosansci.

POVELJA DUBROVCANIMA IZ 1405 GODINE - KRALJ TVRTKO II

 


(24. juna 1405)

U ovu nepravedni rat, Uchinih s gospodinom Hercegom i po svijetu s vlasteli Bosanscimi i vishe togaj, da je vidomo vsakome: Kto godi je Bošnjanin ali Kraljstva Bosanskoga prije rata bil dlzhan komu godi Dubrovcaninu, volja na viri mu uzeto na gospockoj, a moze Dubrovcanin tozi istinom pokazati - da se ima Dubrovcaninu vratiti i platiti.

I vsakoje ubistvo chlovichje, krviprolitje, koji su u ovuj i nepravednu rat uchinjena, i vsakoje rane i ubijenja i zle richi i hotinja zla, koja su bila meju Bosanscimi ljudmi i Dubrovchcimi, oboji obljubismo... i jednosrdno prostismo i blagoslovismo I takozi pravimo i povelivamo: Da nitko ne uzmozhe, niti smiti bude uspomenuti ni iskati krvi, ni ine osvete, ni vrazhde, ni u jedno vrijeme - dokoli stoji svijet. Kto li se obrite, potvoriv se - da je gospodstvu mi nevjeran, i da se raspe.

Sto sudije odluce nitko ne moze potvoriti. A shto je uzel vojevoda Sandalj i knez Paval Radinovich, volja ini Bosnjanin, ljubo Kraljstva Bosanskoga, komu godi Dubrovcaninu dobitak, volja ine richi u siju rat, tomuj uzetju da je sudja knez Vukac Hranich i sh njim vlastelin drugi Bosanski, koga sh njim Kraljevstvu mi poshlje.

PISMO KRALJA STJEPANA TOMASEVICA PAPI IZ 1461 GODINE

 


I moja ce propast povuci za sobom i mnoge druge.

Dojde glas Kraljevstvu mi kako Car Turski Muhamed namjerava dojduceg ljeta udariti s vojskom na mene i da je zato sve potrebito prigotovio. Tolkoj sili Turachkoj ja sam ne mogu odoljeti. Umiljeno sam molio Ugarsku i Bnetachku gospodu i Jurija Kastriota jeda bi mi u ovoj nevolji pohitali u pomoc, sto molim i tebe, svepochtenog, uzmoznog i presvijetlog gospodina i oca.

Ja ne istem zlatnih brda, ali bih bio rad da moji neprijatelji kao i ljudi u mojoj zemlji uznaju kako mi tvoja pomoc nece uzmanjkati.

Jere, ako Bošnjani budu vidjeli da u ovoj rati nece biti sami i da ce im mnogi ini pomioci - hrabrije ce u rat iti i vojevati, a tagdi i Turachka vojska nece bez straha u moje vladanje naprasno ulisti.

Prilazi u moju zemlju su veoma teski, a tvrde na mnogim mjestima nedobitne, tere ne dopustaju da se prodre u moje Kraljevstvo.


ZEMLJA BOSNA U PERIODU DO 1000. GODINE

O prvim stanovnicima Bosne iz paleolitskog doba (starije kameno doba) saznajemo preko crteza i pronadjenih orudja u pecini Badanj kraj Stoca koji se procjenjuju da su stari nekih 13000 godina,dok o stanovnicima Bosne iz neolitskog doba (mladje kameno doba) doznajemo preko arheoloskih iskopina na Butmiru,kraj Sarajeva,a,npr., iskopine u Glasincu daju nam uvid u period gvozdenog doba...itd...mada prvi pisani dokumenti o stanovnicima Bosne jesu oni koji se odnose na Ilire.

Ilirska plemena kao sto su Desidijati,Japodi,Scordisci itd., opisana su u tim izvorima.Brojne arheoloske iskopine sirom Bosne,govore nam da su se Ilirska plemena po Bosni bavila stocarstvom i to posebno uzgojem ovaca i koza,a Rimski pisani izvori govore nam da su ova Ilirska plemena bila veoma ratoborna...vec 171 godine p.n.e.,Japodi vode rat protiv Rima,a i sami naziv "Bosna" potice od Ilirske rijeci "Bosona".

Pored Ilira u Bosni u vrijeme najezde Rimljana,zive i Kelti,koji se vremenom potpuno mjesaju sa Ilirima.U drugom i prvom vijeku p.n.e. Rimljani prodiru duboko u Centralnu Bosnu,gdje konstantno ratuju protiv veoma ratobornih Ilira.Najveca pobuna Ilira protiv Rimljana se dogodila 6.godine p.n.e. i trajala je cetiri godine.Centar pobune je bio oko Varesa i Vranduka,a vodje ove pobune su se zvali Boton i Pinez.Ova pobuna je prerasla u sveopsti Ilirski bunt protiv Rimljana,te je zabiljezena uspanicena izjava,koju je Rimski Car Oktavijan izrekao u Rimskom Senatu,kada je rekao :"Pobunjenici krecu na Rim!".Da bi ugusili pobunu Rimljani su bili primorani angazovati cak 15 legija vojske,od ukupno 25 koliko su ih tada imali...Naposljetku i sam vodja pobune Boton biva zarobljen,te je zabiljezeno da je,kada je upitan zasto je podigao pobunu,odgovorio:"Vi ste nam umjesto pastira poslali vukove..."Zadivljen njegovom mudroscu i hrabroscu , Rimski Car ga nije dao pogubiti,kako je to bilo uobicajeno,nego ga je zadrzao u Rimu...jos jedan detalj iz ove pobune je vrijedno naznaciti...Naime,dio pobunjenika kraj Vranduka,svjestan da ce izgubiti bitku protiv Rimljana,odlucuje se da se ne preda,vec zene i djeca skacu u vatru zapaljena grada,a muskarci su se medjusobno izboli macevima,naocigled zapanjenih i zadivljenih Rimskih vojnika.Poslije ove pobune i dalje su postojali sukobi izmedju Ilira i Rimljana sirom Bosne,a zadnja je pobuna protiv Rimskih osvajaca bila skrsena 9.godine nove ere.Od tada cijelo podrucje Bosne biva cvrsto pod kontrolom Rimljana,koji potom uspostavljaju svoja naselja i mrezu puteva sirom Bosne.Ovi putevi su bili potrebni Rimljanima za njihovo daljnje vojno napredovanje,a i za prijevoz zlata,srebra i olova koji se eksploatisu iz rudnika koje Rimljani otvaraju po cijeloj Bosni.Tokom Rimske vlasti siri se upotreba latinskog jezika u Bosni,a u novosagradjena Rimska naselja doseljavaju se kolonisti iz svih krajeva Rimskog Carstva...najvise iz Itlije,Afrike,Spanije,Njemacke,Grcke,Sirije,Palestine,Egipta,itd..Od druge polovine II vijeka nove ere zabiljezeno je naseljavanje podrucja Bosne brojnim Rimskim vojnim veteranima,dok se ogroman broj samih Ilira regrutuje u Rimske legije,te od konca II vijeka nove ere Ilirska podrucja bjehu snazna vojna izvorista za brojne Rimske guvernere i generale,koji postaju Rimski Imperatori.Prvi od njih,Septimus Severus raspusta Pretorijsku gardu,kada on dolazi u Rim 193 godine,i zamjenjuje je Ilirskim trupama.

Jedan Rimski historicar iz toga doba opisuje ove Ilirske vojnike kao "rulju"...koja izgleda poput "divljaka" i koja ulijeva strah u kosti svojim izgledom,govorom i ponasanjem"...Mnogi drugi Rimski i Grcki izvori zauzimaju istovjetan "superioran" stav prema njima.Zanimljiv je jedan komentar,koji je sacuvan,od Grckog geografa po imenu Strabo (63 p.n.e. - 25 n.e.),gdje on biljezi da je tetoviranje bilo veoma prosireno medju Ilirima.Njegovo svjedocenje o tome je potvrdjeno mnogo,mnogo kasnije,kada arheolozi u Ilirskim grobnicama sirom Bosne,nalaze i igle za tetoviranje.

Mnoga druga arheoloska nalazista ukazuju i na duhovni zivot Ilira,koji je prije svega bio zasnovan na njihovoj sprezi sa prirodom.Vrhovno bozanstvo Ilira je bilo zamisljano kao dlakavo musko stvorenje,sa kozjim nogama i rogovima,a nazivano je Silvan.Silvanova pratilja je bila Dijana (Thana),boginja lova , divljaci i prirode.Ona je na pronadjenim figurama predstavljena kao lovac sa strijelom u ruci i tulcem za strijele.Preko 300 spomenika Silvanu i Dijani je pronadjeno sirom Bosne,a narocito na prostorima Glamockog,Livanjskog,Duvanjskog polja,te u Srednjoj Bosni...Iliri su takodjer vjerovali i u gorske vile,nimfe,koje su im stitile izvore,potoke,planinske proplanke i pecine.Na spomenicima su predstavljene kao mlade razigrane i obnazene djevojke,i nerijetko u kolu u kojem svira Silvan.Tada,u anticko doba u Bosni postoji cak 40 razlicitih vjerovanja u 52 razlicita bozanstva.

Do 3.vijeka podrucje Bosne pripada Zapadnom Rimskom Carstvu i nalazi se na samoj granici sa Istocnim dijelom.U 3. vijeku na podrucje Bosne upadaju Goti i nanose teske poraze Rimskoj vojsci,ostajuci prisutni na podrucju Bosne sljedecih 300 godina,a takodjer se dogadjaju invazije Huna (u 4. vijeku) i Alana (u 5. vijeku).Pocetkom 6. vijeka Goti bivaju porazeni od Bizantijskog Cara Justinijana,te se podrucje Bosne,od tada,barem nominalno,nalazi pod kontrolom Bizantije.

Krajem 6.vijeka na teritoriju Bosne stupaju dvije nove skupine,a to su Avari i Stari Sloveni.Historija Avara i Starih Slovena do toga trenutka je bila vrlo isprepletena...bivajuci cesto saveznicima,ali i protivnicima,mada je dokazano da su Avari uvijek bili nadmocniji,iako manje brojniji od Starih Slovena,prvenstveno zahvaljujuci njihovom superiornijem vojnickom umijecu.Avari i Stari Sloveni se naseljuju u nizinskim dijelovima Bosne,a domicilno stanovnistvo Iliri,koji su se vec ranije krvno izmijesali sa Gotima i Keltima,povlaci se u planine.

Tek kasnije,u dodiru ovih grupa,Slaveni i Avari upoznavaju tekovine staroevropske kulture,a zatim dolazi i do krvnog i etnickog mjesanja stanovnistva i formiranja potpuno zasebnoga antropoloskog tipa stanovnika Bosne,kog karakterisu naglasena korpulentnost i snazni misici.Ono sto karakterise duhovnu stranu Bošnjana toga doba,jeste drugaciji mentalitet u odnosu na svoje susjede,drugaciji odnos prema vjeri,odbojnost prema svakoj vrsti podredjenosti i nasilja,upadljiva srcanost i hrabrost,naglaseno postenje i dobrota,kojim su ih u okruzenju cak i imenovali,te su poznati kao "Dobri Bošnjani"

Bošnjani kao narod dobili su svoje ime po prostoru na kojem zive,tj. po nazivu za zemlju "Bosna",a sama rijec "Bosna" potice jos iz antickog doba (Basana ili Basina - Bosna) i Ilirskog je porijekla.

To nam vrlo jasno govori da su se novoprispjeli Slaveni i Avari jednostavno uklopili u autohtonu masu stanovnistva u Bosni,poprimajuci domicilna(Bosanska)kulturna i duhovna svojstva.

Takodjer,veoma je bitno uociti da Bosanski starosjedioci jos iz kasne antike posjeduju vrlo konkretne forme narodnog organizovanja,cime se jedino moze objasniti cinjenica da Bosanski starosjedioci po smirivanju situacije sa doseljenicima konsoliduju svoju vlast u Bosni,uz neke izmjene,npr. anticke dekucije postaju zupe,princepsi postaju zupani ili knezovi,a arhizupan postaje Ban (rijec "Ban" je avarskog porijekla).

Sve ovo ubrzo rezultira i formiranjem prve Bošnjacke Drzave,o kojoj se prvi pisani tragovi pojavljuju vec 958 godine,kada Bizantijski Car Konstantin Porfirogenet u svome djelu "De administrando imperio",opisujuci zemlje nad kojima ima vlast,po prvi put spominje "Horion Bosona",sto u prijevodu znaci "Zemlja Bosna"

 

ZEMLJA BOSNA U PERIODU OD 1000 DO 1099 GODINE

Krajem X vijeka Bosna se nalazi pod dominacijom Bizantije,ciji uticaj u tome trenutku pocinje naglo da opada.

Godine 1025.,poslije smrti Bizantijskog Cara Vasila II ,pocinje kraj Bizantijske dominacije na Balkanu,tako da 1040. godine Bizantijski Car mora potkupivati Bosanskoga Bana da joj se pridruzi u ratu protiv Zetskog Kneza Vojislava,koji se nastojao osamostaliti.

Ovaj period nam sasvim jasno pokazuje da je Bosna vec u XI vijeku obuhvatala veci broj zupa izmedju Drine i Vrbasa,koje su,iako slabo povezane,cinile jednu cjelinu unutar Drzave Bosne.

 

kliknite ovdje da dodjete na stranicu sa glavnim sadrzajem www.zemljabosna.com

ZEMLJA BOSNA U PERIODU OD 1100 DO 1199 GODINE

U XII vijeku Bosna dobija sasvim jasne oblike jedne feudalne drzave,te dolazi do znatno cvrsceg povezivanja njenih oblasti.

Najveci neprijatelji Bosne u to vrijeme su Ugarska i Bizantija,koje svim silama nastoje pripojiti sebi neke dijelove Bosne.To je vrijeme u kojem Bosna privremeno gubi i utvrdjuje neke svoje teritorije...tako da vec 1138 godine ugarski kralj Bela uspijeva okupirati prostor "Rame".Takodjer,Bizantija povremeno vlada nekim dijelovima Bosne.

Za vrijeme Ugarsko-Bizantijskih ratova prvi put se spominje i jedan Bosanski Ban.Radi se o Banu Boricu,koji,kao samostalni gospodar cijele Bosne,sa Bosanskom vojskom pomaze Ugarskim vojnim formacijama u njihovom ratu protiv Bizantijskog Cara Manuela Komena...O ovim zbivanjima opsirno pise Bizantijski kronicar Kinamos,koji Bana Borica naziva saveznikom Ugarskog Kralja i jasno razgranicava Bosnu od ostalih drzava...pa,tako 1154 godine pise :"...Kada je bio blizu Save,odatle prema drugoj rijeci imenom Drina,koja utjece drugdje i dijeli Bosnu od srpske zemlje.A Bosna nije podlozna velikom zupanu Srba,NEGO JE SAMA ZA SE,narod koji svojim ZASEBNIM nacinom zivi i SAM SOBOM UPRAVLJA..."(Jo.Connamis,Historiarum epitome.lib III 7,A.Meineke,Bonnae,1836)

Malo kasnije Bizantija ipak uspijeva ovladati Bosnom 1167 godine,te se Bosna po prvi put javlja i u tituli jednog Bizantijskog Cara.To stanje ne traje previse dugo.Nakon smrti Bizantijskog Cara Manuela Komena,na vlast u Bosni,1180 godine,dolazi njen najpoznatiji vladar svih vremena - Ban Kulin !!!

Poznata je krilatica"Od Kulina Bana i dobrijeh dana"...koja ima svoju potporu u cinjenici da Bosna za vrijeme Bana Kulina ekonomski prosperira trgujuci sa Dubrovnikom...a u tome vremenu nastaje i najstariji pronadjeni Bosanski drzavni dokument,poznat pod nazivom "POVELJA BOSANSKOGA BANA KULINA",a koji datira iz 1189 godine i predstavlja neku vrstu trgovackog ugovora sa Dubrovcanima.

Takodjer,javljaju se i prve vijesti o hereticima u Bosni,sto doznajemo iz pisma Zetskog Kneza Vukana upucenog papi 1199 godine,gdje se on zali da je Ban Kulin sa svojom porodicom i vise od deset hiljada svojih podanika "presao na krivo vjerovanje".Takve optuzbe dovele su Bosnu i Bana Kulina u vrlo tezak polozaj,kada papa cak prijeti Bosni i krstaskim ratom,zbog sirenja hereze po Bosni.

Jedan od najcjenjenijih historicara u svijetu,po pitanju historije svih juznoslovenskih zemalja,Dr Nada Klaic u svome djelu "SREDNJOVJEKOVNA BOSNA - POLITICKI POLOZAJ BOSANSKIH VLADARA DO TVRTKOVE KRUNIDBE",Zagreb,1989.,naucno je dokazala da Bosna nikada nije bila ni hrvatska ni srpska,nego jedino i iskljucivo BOSANSKA.Zemlja Bosna je po Dr Nadi Klaic potpuno posebna i po narodu i po kulturi i po svojemu postanku.

 

 

SREDNJOVJEKOVNA BOSNA

 

Jedan od najcjenjenijih historicara u svijetu,po pitanju historije svih juznoslovenskih zemalja,Dr Nada Klaic u svome djelu "SREDNJOVJEKOVNA BOSNA - POLITICKI POLOZAJ BOSANSKIH VLADARA DO TVRTKOVE KRUNIDBE",Zagreb,1989.,naucno je dokazala da Bosna nikada nije bila ni hrvatska ni srpska,nego jedino i iskljucivo BOSANSKA.Zemlja Bosna je po Dr Nadi Klaic potpuno posebna i po narodu i po kulturi i po svojemu postanku.

Dr Nada Klaic dolazi do sljedecih konstatacija:

....No, ove nevjeste projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Sisicevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Medjutim nekriticki izvjestaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama moze posluziti kao podloga za zakljucke samo onom historicaru kome nije odvec stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni polozaj bosanskih zemalja jer su one bez Hrvata i Srba odavno isle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a jos manje vjesta konstrukcija barskog nadbiskupa koji pise sredinom 12. stoljeca.

....Posve razumljivo da Cirkovicu za njegovu teoriju o srpstvu Bosne ne mogu posluziti niti Konstantinovi podaci o naseljenju Srba, jer ih car, a znamo i zasto, stavlja u Srbiju, Paganiju, Zahumlje i Travuniju te Konavle po kriteriju 10-og stoljeca kad su sve te zemlje priznavale bizantsku vlast. Prema tome, ako se sam car nije hvalio da je Bosna od naseljenja srpska, a sigurno bi to vrlo rado ucinio,onda kritickom historicaru ne preostaje drugo nego i na osnovi careva teksta tvrditi da je Bosna od pocetka bila BOSANSKA.