GENERACIJA UČENIKA 1952/53 GODINE IZ PRVE OSNOVNE ŠKOLE BUGOJNO

 

Najstarija osnovna škola u Bugojnu datira od 1887 godine pod nazivom Narodna osnovna škola.U vrijeme našeg školovanja zvala se Prva osnovna škola.

Kroz tu školu prošle su mnoge generacije  Bugojanaca.Tu su sticali znanja očevi,njihova djeca i unuci.Danas je u staroj zgradi Muzička škola.Prva osnovna škola je preseljena u novu zgradu u Hendeku.

 

 

Poslije školske 1957/58 godine dolazi do reorganizacije školstva.Tako se mi naredne školske godine upisujemo u sedmi razred osnovne škole.Ovom reorganizacijom omogučeno je učenicima da poslije šestog razreda mogu ići na izučavanje zanata.Pored prakse imali su nastavu u zanatnoj školi.Ovo je učinjeno zbog učenika koji su kasnili sa školovanjem zbog Drugog svjetskog rata.

U toku školske godine u šestom razredu bio je učenik stariji od nas dvije godine.Bio je slab iz matematike .Nastavnik je odredio mene da ga instruiram kako bi popravio slabu ocjenu.Poslije mnogo rada nekako je dobio prolaznu ocjenu.Isti učenik je poslije šestog razreda otišao na zanat.Prolazile su godine .Ja sam bio još dvije godine u osnovnoj školi pa četiri godine u gimnaziji.Potom slijedi fakultet.Bio sam apsolvent na fakultetu i upravo radio diplomski rad.Sretnem drugara kojeg sam instruirao matematiku.Pitao me šta radim.Rekoh mu da spremam diplomski rad na fakultetu.Na to mi on reće:

Jebo Ti  svoj X i Y . Ti si mene naučio matematiku.Danas ja imam zanatsku radnju.Napravio sam kuću.Imam ženu i djecu.A gdje si Ti ? Nemaš ništa, ni kuče,ni žene, ni djecu, a još nisi završio školu.

Osjetio sam se nekako postiđenim. Znam da me on nije htio povrijediti.Htio je argumentirati da se ne isplati ići na fakultet.Mada , sa njegovim predznanjem i srednja škola bi bila tvrd zalogaj.

U sedmom razredu školske 1958/59 godine ponovo smo polaznici Prve osnovne škole.Razredni starješina je Mica Budimir koja nam je bila učiteljica u prvom razredu.

 

 

Te školske 1959/60 godine u staroj zgradi na katu su bili sedmi i osmi razred.U sedmom razredu je bilo nekoliko učenika čiji su roditelji u to vrijeme bili na visokim politčkim pozicijama , pa su ih neki učenici zvali "gospodska djeca ".

U dvorištu škole sa sjeverne strane napravljeno je odbojkaško igralište .Zabijena su dva stuba,rastegnuta mreža i ručno markirane linije.Škola je nabavila jednu kožnu odbojkašku loptu.Mi iz osmog razreda smo bili "vlasnici lopte" .poslije igre odbojke na velikom odmoru dolaze kolege iz sedmog razreda da im damo loptu jer imaju pauzu. Jedan naš "zločaszi " kolega predloži da im ne damo loptu.Oni kao "mezimci" odoše se žaliti direktoru škole. Na brzinu smo skrili loptu tako što je naša  kolegica iz prezadnje klupe imala široku suknju.Loptu je stavila pored sebe pa je prekrila suknjom.

Za vrijeme nastave upada tadašnji direktor škole.Traži loptu.Svi učenici u razreda se  "prave mutavi " . Ne znaju gdje je lopta . Direktor pretražuje razred.Zaviruje pod klupe.Otvara veliku kraljevu peć.Traži iza table i ormara .Lopte nema pa postaje ekstremno ljut.Galami, prijeti i upozorava .Nervozno odlazi iz učionice . Cijeli razred je prsnuo u smijeh . Nekim učenicima postaje zabavna direktorova predstava pa predlažu da nastavimo "igru". Ipak , u narednom periodu posuđujemo loptu našim mlađim kolegama iz sedmog razreda.

Nedavno , poslije mnogo vremena,sretnem svoju školsku drugaricu koja je krila loptu.Kada sam je ugledao prvo mi je na um pala lopta i nervozni direktor od prije 60 godina.

Ratko Menjak / infobugojno