Donjevakufska kasaba,u periodu prije Drugog svjetskog rata.


Donjevakufska kasaba,u periodu prije Drugog svjetskog rata,bila je prepuna zanatskih radnji i trgovina.Pored zanatskih radnji,trgovina,kafana i birtija,u čaršiji se osjećao i kulturnu i sportski život kroz dramske i muzičke sekcije,nogomet i tako dalje,što potvrđuju dokumenti i fotografije nastali u to vrijeme.
Otkako se zna za ime Donji Vakuf,zna se i da je pijačni (pazarni)dan utorak.Tog dana ponuda seoskih poljoprivrednih proizvoda bila je velika.

109317621_1943572045942376_209662747034667479_n.jpg - 638,34 kB


Neobično jeftina,sjećaju se ljudi sa kojima smo razgovarali,bila je stoka (jagnjad,jarad,ovce,konji,krave).Najviše ponuđača bilo je iz okolinih sela i dalekog planinskog Janja.Sjećanje ljudi govore da su seljani iz Janja konjima dogonili velike količine krompira i graha i prodavali po veoma niskim cijenama.Pruščani su bili glavni ponuđači voća i u manjim količinama žitarica,te proizvoda od drveta.

U gradu se utorkom kupovala razna roba za potrebe stanovništva na selu.Oni koji su došli iz udaljenih sela,nakon obavljene prodaje ,najviše su kupovali:so,petrolej,poljoprivredni alat i manje količine šećera.
Nasred čaršije,između kafana i birtija,nalazio se i dućan sijedog,ostarjelog trgovca Adžemovića.

U dućanu je radio i prodavao robu,očekujući pod fenjerom ili lampom kupce i prijatelje sa kojima je,uz prodaju,želio promuhabetiti koju i odmoriti se uz kafu ili čaj.On je , kao i drugi trgovci tor doba,svojim umijećem i životom i poslovnom filozofijom,učinio da čaršija bude interesantnija,a dućan bogatiji raznovrsnom robom i od koristi svakom pojedincu.

Tako su se,od postanka svijeta,ljudi okupljali na raznim mjestima koja su ih privlačila.