GRADOVI OKO VRBASA


Na teritoriju Bosne i Hercegovine bilo je u zadnjim stoljećima pet vrsta utvrda: gradovi, palanke, kule, čardaci i šarampovi. Gradom se zove utvrda ozidana od kamena. Neki su gradovi imali kule i tabije, neki samo kule, a neki opet samo tabije ili bastione. Gradovi s kulama su iz starijeg vremena. Naši najstariji gradovi sižu u XIII stoljeće, napr., Sokolac, Podzvizd, Jezerski. Utvrđeni dvori feudalne gospode nazivaju se također gradovima, napr., Vrnograč, Hodidjed, Dubrovnik itd. Palanka se zvala utvrda sagrađena, uglavnom, od drvenog materijala, ponajčešće od hrastovine. Takve su, napr., bile utvrde u Kobašu, Kupresu, Brčkom itd. Danas ima više lokaliteta u Bosni, koji se zovu Palanka. Do nas nije doprla nijedna palanka. Neke su palanke vremenom pretvorene u gradove, kao, napr., Tuzla, Duvno, a ima i jedan slučaj da je grad vremenom propao i potom podignuta utvrda od drveta — palanka. To se desilo s Čovkom.

Kule su građene od tesanog kamena na više katova, a osnovica im je skoro uvijek kvadrat. Oko kula je dvorište opasano zidom (Bijela između Brčkog i Gradačca, Prkosi kod Kulen-Vakufa). U tim se kulama u gornjim bojevima stanovalo, a donji s puškarnicama mjesto prozora služili su za obranu. Te su kule nastale u tursko doba, a gradili su ih veliki feudalci na svojim imanjima i kapetani po kapetanijama. Slična utvrđenja s oborom začetak su gradova. U takvom je gradu ta kula citadela. Tim je kulama osnovica najprije krug, a kasnije kvadrat. Čardak. Čardaci su građeni po granici. Prizemlje čardaka je ozidano od kamena, a prostorije na katu su od drveta. Ali bilo je čardaka sagrađenih i na stupovima. I kule i čardaci su prekriveni šatorastim krovom.

O tim čardacima govore mnogi naši izvori, a za njih znaju i naše narodne pjesme, kao i za kule »na osam bojeva«. Šarampov, hendek je opkop oko neke zgrade ili ispred zgrade. Takav je opkop kao utvrdu imala Bijeljina, Janja, Gračanica u Spreči i VarcarVakuf. Negdje su šarampovi bili utvrđeni palisadama (parmakluk).* I neki su gradovi imali ispred svojih zidova (bedema) takve šarampove ili hendeke ovakve šarampove napuštali vodu, ako je grad bio uz rijeku, napr., Bihać, Banja Luka itd. Pred gradom Stara Ostrovica kod Kulen-Vakufa hendek je isklesan iz ljutca kamena. I neki gradski hendeci bili su utvrđeni palisadama. Možda su palisade »čarkufeleć« naših narodnih pjesama.

Zapovjednici gradova u doba bosanske samostalnosti zvahu se kaštelani, a u tursko doba dizdari. Kraljevski gradovi Visoki, Bobovac i Vranduk, a valjda i drugi, imali su svoga kneza. Feudalna gospoda poslije 1463 nije imala svojih gradova. Svi su gradovi pripadali državi, a ona je u njima držala i plaćala posade. Tri su roda vojske bila zastupana po gradovima, i to mustahfizi ili čuvari, topčije i džebedžije. Ali bilo je u nekim gradovima i drugih rodova vojske.. Džebedžije su bili čuvari municije u gradu, a kad je trebalo prenijeti iz grada u grad ili na bojno polje vršili su oni tu službu. Dizdari i mustahfizi dobivali su za svoju službu manja lena — timare i po tome se zvali timarlije i ubrajani su u spahije. Ostala dva roda vojnika (nefera) dobivali su plaću u novcu. Topčijski zapovjednici zvahu se topčage ili topčibaše, a džebedžijski dzebedzibase. Svaki vojnik i zapovjednik (aga, odobaša, buljukbaša)postavljen je carskim beratom (dekretom) na predlog dizdara, a ovaj na predlog bosanskog vezira.

Bilo je i dizdara i mustahfiza, koji nisu imali timara, nego su dobivali plaću kao i topčije i džebedžije. Gradovi po kapetanijama nisu uvijek imali svoga dizdara, nego je njima zapovijedao jedan aga kao kapetanov ćehaja. U takvim gradovima bilo je i drugih rodova vojske, kao što su azabi ili stražari, pasbani (noćni čuvari), farisi (konjanici) itd. Ove napomene učinio sam stoga, da se čitaoci ove radnje što lakše snađu.


SUSID (Zuzid) zvao se gradić u župi Uskoplje, a stajao je na jednom brežuljku, koji se skoro okomito obara u dolinu rječice Gračanice, koja se ulijeva u Vrbas kod istoimenog sela, udaljenog 7 km od Bugojna idući prema Gornjem Vakufu.

Od sela Gračanice udaljen je ovaj gradić koja četiri kilometra. Grad je četvorokutne osnovice s jednom skoro porušenom kulom kvadratne osnovice. God. 1940 našao sam u selu Kordićima tri starca, koji su pamtili ovu kulu kad je još bila pod krovom. U gradskom oboru vide se tragovi neke zgrade. U poznatim ispravama iz vremena bosanske samostalnosti nema spomena ovome gradu.

Prvi se put spominje 1403 god. u tursko-ugarskom ugovoru i tada je već bio u turskoj vlasti. Spomenut je i u zakladnici Mustafabega Skenderpašića od 1517 god. U tursko doba Susid je imao dizdara i malu posadu. Oko 1800 god. bilo je ovdje pet mustahfiza timarlija. Na dizdara nas sjeća Dizdarev potok, desni pritok Gračanice, i pred gradom Dizdarevo Polje. Grad je napušten prije 1833 godine. Po predaji izgleda da je Susid bio kraljevski grad. Nešto podalje od ulaza u grad ima u kamenu uklesana stolica, koju zovu kraljevom, očuvao se spomen u Kordićima na kraljicu Jelenu. Za nju pričaju kako bi tjesnac pod gradom zajazila volovskim kožama i kako bi se onda po jezeru vozala u čamcu. Jukić, a po njemu i Klaić, kaže da Susid leži na Vrbasu.

AKHISAR - BIOGRAD - PRUSAC. Razvaline ovoga grada vide se na jednom strmom brijegu kojih 5 km južno od Donjeg Vakufa. Pod gradom je bila varošica, na koju nas sjeća današnje Varošište, na čijem je prostoru prije 25 godina sagrađena osnovna škola.

Gradić i varošicu Prusan (mjesto Prusac) spominje Kuripešić, koji je onuda prošao 1530 godine. Na Pruscu gradu napisao je bosanski sandžak Skenderbeg jedno pismo Dubrovčanima 29 julija. Godina nije napisana, a dr. Truhelka stavio je ovo pismo u 1478 godinu. I to je prvi spomen Prusca. Pod imenom Biograd dolazi prvi put u turskougarskom ugovoru od 1503 i 1519. Katarino Zeno prevodi Biograd u Castel bianco, a i turski naziv Akhisar čisti je prevod (ak, bijel i hisar, grad).

U svim ispravama i drugim opisima na turskom i arapskom jeziku uvijek se piše Akhisar. Srednjevjekovni gradić proširili su Turci opasavši mu zaleđe bedemom. Opis grada očuvao se u putopisu Evlije Čelebije. U anonimnom opisu Bosne nema Prusca. Napušten je 1838 god. Jedan dio prusačke posade uživao je timare, a ostali primao ulefu. Prvi po imenu poznati dizdar, Hasanaga, vršio je tu službu do 1768, a onda je otišao na hadž i vraćajući se iz Egipta umro na moru. Tako je zabilježio njegov sin i nasljednik Mustafa-aga, rođen 23 III 1130 (25 II 1718), a dizdarem morao je postati prije očeve smrti. Tu je službu vršio do iza 1773. Ove godine piše ovaj dizdar kako mu se u subotu 17 muharema 1178 (10 IV 1773) rodio sin Muharem i primjećuje da mu je to dvadeset i drugo dijete. Osim ovoga zabilježio je još godinu rođenja dvaju sinova: Abdulaha, rođenog 1155, (1742) i Sulejmana 1177 (1763). Zadnji dizdar bio je Abdulahaga Rustempašić. Godine 1833 bilo je u Pruscu 7 topova.

VINAC, Vinčac, Koszeruvar, gradić 13 km od Jajca na jug na strmom kršu iznad desne obale Vrbasa, pripada vrsti gradova koje njemačka znanost zove Burgstall. Vinac spada u red gradova koji su branili pristup Jajcu. Pod gradom je bilo podgrađe (Sotto Vinazac). Prviput se spominje 1453 g. Grad je imao svoga kapetana. Turci su ga zauzeli 1498. U oba tursko-ugarska ugovora (1503 i 1519) spominje se Vinac među gradovima koji pripadaju Turcima, pa nije točno što Evlija kaže da je Vinac zauzeo Gazi Husrevbeg 1527. Turska je posada brojila 50 članova s agom na čelu. Godine 1693 gradom je zapovijedao ćehaja jajačkog kapetana. Napušten je nešto prije 1833, a Jukić kaže da je skoro napušten.


JAJCE. Grad leži na jednom brežuljku iznad ušća Plive u Vrbas.

Utvrđenje grada Jajca sastoji se iz glavne citadele, koja zahvata četvrtasti prostor vrha uzvišenja i zida, čiji je oblik uslovljen konfiguracijom zemljišta. U samoj citadeli su danas porušene sve gradnje, vidi se još samo mjesto tabija u jugoistočnom uglu citadele, koje su zamijenile na tom mjestu nekadašnje kule.

Drži se, da je dvor citadele bio na istočnoj strani. Ulaz u citadelu s reljefom grba nalazi se na južnoj strani, dok na zapadnom zidu citadele postoji tajni ulaz. Bedem oko varoši polazi od jugozopadnog i sjeveroistočnog ugla citadele i ide sve do obale Vrbasa, uz koji je nekad također postojao zid, ali mu se danas vide još samo tragovi. Zid, koji polazi od jugozapadnog ugla citadele i ide uz rijeku Plivu, ima dvije kule: okruglu Medvjed-kulu i niže jednu kapi-kulu. Drugi zid bedema ima danas još samo dvije vidljive kule s ulazom, jednu blizu Vrbasa s kapijom, a druga kula, koja je ispod same citadele, pretvorena je u tabiju.

Čini se, da su na ovom zidu u srednjem vijeku postojale još dvije kule. Temelje današnjem Jajačkom gradu udario je Hrvoje Vukčić Hrvatinić između 1391 i 1404 god. Sva je prilika da je on sagradio samo citadelu, a da je prije toga postojala Medvjed-kula. Ostali dio grada izgradili su bosanski kraljevi, Madžari u vrijeme Jajačke banovine (1464—1527) i kasnije Turci. U Jajcu je rezidirao zadnji bosanski kralj Stjepan Tomašević. Turci su zauzeli Jajce u junu 1463 god. i držali ga do 24 XII iste godine. Od 1464 do 1527 g. Jajce je sijelo tzv. Jajačke banovine. Više puta kušali su Turci zauzeti ovaj grad. Sva nastojanja ostala su uzaludna do decembra 1527 godine. Za pad Jajca saznalo se u Mlecima i u Beču između 20—28 januara 1528 god. Poslije bitke na Mo­ ­aču palo je i Jajce.

Turci su u ovom gradu držali posadu s dizdarom na čelu. U drugoj polovini XVII stoljeća spominje se i kapetan jajačke kapetanije. Zadnji dizdar Jajca bio je Sulejmanbeg Kulenović, pristaša pokreta Husein kapetana Gradaščevića. Godine 1833 bilo je u gradu 12 topova i 4. prangije. Oko ovoga grada vodile su se borbe 1851 i 1878 godine. Nakon sloma pokreta Husein kap. Gradaščevića 1832 god. opremio je novi bosanski vezir Mahmut Hamdi-paša nešto nizama Arnauta u Jajce, koji su ostali ovdje do 1833 godine. Ovi su nizami zauzeli i džamiju sultana Sulejmana II (bivšu crkvu sv. Luke) za svoje potrebe, i nepažnjom Arnauta došlo je do požara, u kome je ova džamija stradala. Đ. Mazalić mišljenja je da je i prije Hrvoja ovdje postojao neki grad.


SOKOL (Sokolac) u Plivi, dobro poznati grad, gdje je u julu 1363 porazio ban Tvrtko moćnog ugarskog kralja Ljudevita. Sokol se prvi put spominje 1357. Turci su ga najprije zauzeli u junu 1496 i konačno 1518, dok se to po Hammeru desilo 1521 g. Turci su u Sokolu držali posadu sve do nešto prije 1833. Jukić piše 1850 g. da je Sokol skoro napušten i kaže da mu je dizdar još na životu. Grad Sokol

U Kuripešićevom putopisu ima kratak opis i slika (crtež) Sokola iz godine 1530, koji ovdje donosim. Danas gotovo nema ni traga ovome gradu.

JEZERO - GOL-HISAR. U današnjem mjestu Jezeru na Plivi, nedaleko Jajca, bila su dva grada: jedan sredovječni, zvan Jezero, a drugi turski, prozvan Gol-Hisar. Grad Jezero stajao je na brdu Vaganj a pod njim je bila varoš s jednim samostanom. Ovaj se grad prvi put spominje 1492 godine, dok se jezerski samostan spominje nešto prije (1469). Turci su ga zauzeli 1518. Ovom godinom nestaje spomena gradu Jezeru. Na otoku Plive sagradili su Turci novi grad koji se u turskim ispravama zove Gol-Hisar (goljezero, hisar-grad. Grad je bio u osnovici pravilan četverokut s visokim bedemima. Na sjevernoj strani bila su malena dvostruka vrata. Prelazilo se s kopna na otok visećim mostom na lance koji su stražari noću dizali koloturom i uz vrata prislanjali. Ovaj se grad prvi put spominje 1660. Tada je u njemu bio dizdar sa 70 čuvara. U XVIII stoljeću pripadao je Ključkoj kapetaniji. Oko 1800 bilo je ovdje 7 mustahfiza timarlija. Napušten je prije 1833.