SAHAT KULA I NJENO ZVONO


U jednom dokumentu iz 1982.godine,kada je riječ o privrednom razvoju,te razvoju obrazovnih,kulturnih,sportskih i drugih djelatnosti,stoji sljedeće :

Svakom od više desetina hiljada putnika,koliko ih godišnje mine kroz Donji Vakuf, u oko ostane uslikovita,nevisoka sahat kula,čiji brojčanik i sada,baš isto kao prije stotine godina,tačno pokazuje vrijeme.Istina,sada ispod njenog krova neće odjeknuti staro zvono,saliveno 1720.godine.

Ono,zbog svoje izuzetne kulturno-istorijske vrijednosti upotpunjuje Srednjovjekovnu zbirku Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

Da je zvono nekada svojim jasnim brončanim zvukom upozoravalo trgovačke karavane na vrijeme za predah ne znaju ni mnogi Donjovakufljani,a kamo li namjernik koji će na ulazu u grad zaustaviti automobil zadivljen "sahat-ljepoticom".A ta kula koja stoljećima otkucava vrijeme samo je prvi znak da su Donji Vakuf i njegova okolina velika riznica u kojoj svaki ljubitelj starina može pronaći poneki kulturološki,istorijski,etnografski dragulj ili zanimljivu legendu koja se s koljena na koljeno prenosi od predbogumilskih vremena do danas.

Malo o Pruscu

Samo stručnjaci znaju da u Pruscu i danas stoji zgrada koja je u doba Srednjovjekovne bosanske države bila mrtvačnica patarena.Kasnije je pretvorena u mađarsku crkvu četrdesetogodišnjeg boravka (od 1501.9 Mađara u ovom kraju .Turci su je , nakon zauzimanja Prusca,pretvorili u džamiju koja i danas stoji pod imenom Gradske džamije.

U dokumentima stoji da je grad krajem XVI stoljeća imao 336 muslimanskih kuća,u kojima živi oko dvije hiljade žitelja u tri mahale.

Početkom XVII stoljeća,Evlija Čelebija navodi da je Prusac kasaba u kojoj ima osam džamija,veliki broj dućana,han i javne kuhinje (imaret).Tu su i obrazovne institucije:tri mekteba ,medresa i škola koja se posebno bavi učenjem hadisa znanosti,čiji je osnivač Hasan Kjafija Pruščak.U tom periodu Akhisar se brzo razvija,tako da je u gradu bilo skoro 800 kuća.