Važnost i uloga profesora u današnjem svijetu


Važnost i uloga profesora u današnjem svijetu

Uloga nastavnika je bitna  i danas živi i neprikosnoveno daje motivaciju hiljadama i hiljadama učenika širom naše planete. Nije mala stvar stati pred djecu ili tinejdžere; treba za to hrabrosti, posvećenosti, ali najviše od svega znanja. Nije mala stvar znati da čovjek ne bi ništa znao da nije imao te ljude koji su mu davali orijentaciju od njegove šeste ili sedme godine, u zavisnosti  od toga kada je dijete počelo pohađati prvi razred osnovne škole


Iako je široko rasprostranjena i korištena uveliko u svijetu današnjice, mnogo ljudi ne razumije stopostotnu i preciznu ulogu profesora u  školama, kao i njihovu važnost i trud koji ulažu kako bi buduće generacije usmjerili na pravi put, kako u znanju i vještinama koji se stiču u učionici, tako i općem znanju koje se ispoljava u vanjskom svijetu. Ti ljudi, koji su se opredijelili za jedan veliki korak, nisu samo radnici koji će učenicima dati evaluacije u vidu ocjena koje će precizno oslikati njihovo znanje, već su oni i motivatori, pokretači inicijativa za uspjeh i velike osobe koje treba poštovati i cijeniti.


Sam pojam kojeg već svi znaju se interpretira u našim očima kao imenica koja označava prijatelja i  onoga koji te uči i koji ti pokazuje šta smiješ, a šta ne smiješ raditi. Oni su naši profesori i nastavnici prije svega, a zatim bliske individue i upravo oni ljudi koji nam daju motivaciju za nastavak dalje u bilo kojoj situaciji.


Neki ljudi kažu, mada je to već uveliko poznato, da dobri prijatelji ukazuju na greške i potiču da se one isprave. To rade naši profesori svakodnevno, bez ustezanja, bez zle namjere. Neosporno je da je takav primjer prisutan i u prostorijama naše Gimnazije, u kojoj profesori ukazuju na naše postupke i govore nam šta da popravimo sa nama samima, a šta da nastavimo raditi i kako da nastavimo to raditi. Oni su više od prijatelja, više od uposlenika; oni su nama bliski i u svakom mogućem smislu dragi kao ljudi.
Bez prisustva odanih profesora, ne bismo imali generaciju kojoj se danas, hvala Bogu, može vjerovati. Bez njihovog truda i zalaganja, koji ne ostaju neprimijećeni u očima učenika u klupi, ne bismo imali znanje koje ćemo koristiti umjesto oružja u našoj bližoj i daljoj budućnosti. Bez znanja, bez vibracija prijateljstva i profesionalnosti, ne bi nijedan naraštaj imao manire i nijedna generacija ne bi imala oslonac u vidu kodeksa ponašanja, oblačenja i sveobuhvatnog stila življenja.

Nije mala stvar stati pred djecu ili tinejdžere; treba za to hrabrosti, posvećenosti, ali najviše od svega znanja. Nije mala stvar znati da čovjek ne bi ništa znao da nije imao te ljude koji su mu davali orijentaciju od njegove šeste ili sedme godine, u zavisnosti  od toga kada je dijete počelo pohađati prvi razred osnovne škole.
Nakon toliko godina, mnogo toga se izmijenilo, kako u vidu modernizacije tehnologije, tako i u pristupu profesora prema učenicima i obratno. Ne možemo poreći da je čovjek jedna ličnost koja žudi da uči, da se gradi i se „pronađe“ u labirintu profesija koje ga čekaju čim prekorači  godine mladosti i tinejdžerske slobode. Ali ipak, nije se baš sve promijenilo. Ljubav i pažnja koju ti ljudi imaju za ponuditi ogromnom broju đaka već unaprijed odabranih nije izblijedila otkada je najvažnija profesija za čovječanstvo postala stvarnost.
Biti dobar profesor znači biti motivator, pametan čovjek, ali prije svega dobra ličnost. To je jedna od stvari koja čini ove ljude herojima našega doba, kao i onih prethodnih doba.


Ko nas je naučio? Ko nam je dao smjer i ko nam daje motivaciju za rad, trud i popravak discipline?
Oni nisu samo obični ljudi, oni su puno više od toga. Ja sam prvi ponosan na njih i vječno ću biti zahvalan dragom Bogu što mi je dato da ove trenutke živim i da budem njihov učenik.