Bazeni su u funkciju zvanično pušteni sredinom juna 1979.


Bazeni su u funkciju zvanično pušteni sredinom juna 1979.

Ljeto je kalendarski na pragu. Posljednjih godina, kada juni zakorači u drugu polovinu, često mi se sjećanja vraćaju unazad tri decenije i više, na dane kada bi počinjalo ljeto.

Tih osamdesetih godina minulog stoljeća, Bugojanci svih generacija sa nestrpljenjem su znali čekati 15. juni i zvanično otvaranje sezone kupanja na gradskim bazenima. Tri bazena, olimpijski, srednji i dječiji, nalazili su se neposredno uz motel „Akvarijum“. Dijelila ih je samo rijeka Okašnica. Sve to činilo je cjelinu koja se na posebna način uklapala u ambijent ovog područja.
Iako bi bazeni znali biti otvoreni i nekoliko dana ranije, ukoliko bi to vremenske prilike dozvoljavale, zvanična sezona kupanja trajala bi 90 dana, od 15. juna do 15. septembra. Tokom sezone, obično bi bilo 70 radnih dana, jer bi povremeno, zbog kišnih dana i pada temperature, dolazilo do kratkotrajnog prekida u radu.
Bazeni su u funkciju zvanično pušteni sredinom juna 1979. godine. Njihova izgradnja privedena je kraju posljednjeg aprilskog dana te godine, kada su i napunjeni vodom, pa se grupa hrabrih mladića i okupala, iako temperatura, bez obzira na sunčani dan, nije bila na zavidnom nivou.


Njihova izgradnja finansirana je iz sredstava prvog petogodišnjeg mjesnog samodoprinosa (1975-1980. godina). Za realizaciju ovog projekta posebno se zalagao tadašnji predsjednik Općine Stjepan Domaćinović Kokan, u čijoj viziji razvoja bugojanske općine izgradnja bazena je zauzimala posebno mjesto.
Pored Bugojanaca, na bazene su dolazili i kupači iz susjednih općina, ali i drugih gradova, poput Travnika i Livna. Sve je bilo pod ingerencijom Zavoda za urbanizam i izgradnju Bugojno.

Tokom tromjesečne sezone bilo bi angažovano 15 radnika, koji su radili na poslovima održavanja kako bi sve funkcionisalo besprijekorno. Voda u bazenima se svakodnevno mijenjala i redovno se provjeravao njen kvalitet, pa ni u tom pogledu nije bilo nikakvih problema.
Vremenom, uz bazene je izgrađeno veliko nogometno igralište, te teniski tereni, što je brzo dovelo i do osnivanja Teniskog kluba „Iskra“. Uz to, bilo je još nekoliko sadržaja pogodnih za odmor i rekreaciju. Na neki način, sve to preraslo je u sportski kompleks, na koji smo mi Bugojanci tih godina, kao i na mnogo toga drugog, bili posebno ponosni. Neke mnogo veće sredine znale su nam pomalo zavidjeti na tome.

Nogometni teren, uglavnom, su koristile „Iskrine“ mlađe kategorije, ali su sve češće, kako na ljetne, tako i na zimske pripreme dolazili nogometni klubovi iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije, koji bi bili smješteni u motelu „Akvarijum“. I teniski tereni su bili maksimanlno iskorišteni, pa ni nakon okončanja sezone kupanja, u ovom kompleksu nisu prestajale aktivnosti.
Ovih dana, sa sjetom čitam kako je na bazenima u mnogim gradovima naše zemlje otvorena sezona kupanja. Ne mogu da se ne prisjetim kako sam svojevremeno kao, dopisnik nekoliko dnevnih listova iz bivše države, godinama izvještavao o početku i toku sezone kupanja u našem gradu, o čemu više ovdašnji novinari ne mogu izvještavati.

Nažalost, u ratnom vihoru, bazeni i sve oko njih je potpuno uništeno. Prije desetak godina dobili su novog vlasnika. Tada smo od čelnika lokalne vlasti slušali obećanja kako će njihovim renoviranjem biti otvoren značajan broj radnih mjesta. Istina, do izgradnje novih bazena sa drugačijim sadržajima je došlo. Bazeni su u jednom periodu radili, ali već duže vrijeme ključ je stavljen u bravu. U to sam se i sam nedavno uvjerio kada sam sa ekipom Radiotelevizije Bugojno snimao emisiju o bugojanskim sportskim objektima. Tada smo naišli na zaključana vrata bazena, što je, ipak, tema za neku drugu priču.

Ovom pričom želio sam vratiti sjećanja našim starijim sugrađanima na Bugojno iz nekog drugog vremena, ali i upoznati generacije koje dolaze šta je ovaj grad imao, kada su mnogim gradovima, poput Bugojna, pa i većim, ovakve i slične stvari bile nedostižne.

Sve se to uklapalo u mozaik, koji je, kao takav, činio jednu cjelinu, koja je Bugojno, po mnogim kriterijima, svrstavalo u 10 najrazvijenijih gradova nekadašnje Jugoslavije.

Obrad Kisić