Zašto trebate pročitati Don Kihota


U ovom slučaju, kao i u mnogim drugim, Hemingvejeve reči deluju sasvim tačno: klasično delo je ona knjiga kojoj se svi dive, ali je niko ne čita

Po mnogim stručnjacima prvi pravi roman u povijesti književnosti, “Oštroumni vitez Don Quijote od Manche” omiljena je lektira bezbrojnih generacija, što dokazuje i podatak da se četiristo godina nakon izlaska (prvi dio ove satire na viteške romane, koji je Cervantes pisao dok je bio u zatvoru, objavljen je 1605.) nova izdanja svejednako pojavljuju, a da interes za to ingenioznog Španjolca ne jenjava. “Vitez tužnog lika” Don Quijote, i njegov vjerni pratilac Sancho Pansa, dvije strane vječnog ljudskog lica, sanjar koji bježi od stvarnosti i osmišljenje života nalazi u literarnim fantazijama i idealima, i prizemni, realistični, promućurni sluga sa smislom za stvarnost, kojem je materijalno jedini orijentir, postali su metafora i tema cijeloj plejadi mislilaca, pisaca i slikara: Byronu, Heineu, Hugou, Turgenjevu, Schellingu, Hegelu, Goyi, Corotu, Daumieru, Picassu, Daliju…

To je najvažnija knjiga napisana na španskom, prevedena na brojne jezike. Ipak, u ovom slučaju, kao i u mnogim drugim, Hemingvejeve reči deluju sasvim tačno: klasično delo je ona knjiga kojoj se svi dive, ali je niko ne čita.

ZAŠTO TREBATE ČITATI DON KIHOTA

Čak i podrobnom analizom u Don Kihot je poprilično teško utvrditi precizno temu djela. Razlog za to je što je roman izuzetno slojevit, pa se tako nameće ne samo jedna tema. U osnovi, glavnom temom djela se smatra pitanje pronalaženja ideala u stvarnosti, ali i pitanje da li realnost rađa maštu ili je obrnuto.

Don Kihot „pruža zabavu, ali ujedno i najuzvišenije znanje“. Roman otkriva epizode i prijelaze koji nas navode da se zapitamo i duboko zamislimo.

Vjerovatno nikada nije opisan tako bogat i neiscrpan roman, koji bi otvorio tiliko problema,koji bi nam postavljao toliko zamki i izazova, u kojem bi bilo toliko bistrine i zagonetnosti te nam se uvijek pričinjava da smo na čistini, a nikad zapravo ne znamo na kojoj. U tome i jest Cervantesova veličina, jer nam uvijek nameće nešto drugo, ozbiljnije i šire od onoga što kaže. Njegove riječi, zbivanja, prostori uvijek imaju svoju perspektivu i težinu. Uvijek nas navodi na razmišljanje. Zato Ortega i kaže da Don Quijotea treba čitati unutra,treba čitati misleći. Njegovoj riznici poslovica, narodnih izreka i primjera iz života nema kraja. Zato je njegovo djelo blisko širokom krugu čitatelja. Ovo veliko djelo nikada nijedna epoha nije odbacila. U različitim vremenima sudilo se o njemu različito, ali je svako vrijeme u njegovoj bogatoj riznici nalazilo mnogo toga za sebe. Don Quijote je od samog početka bio i ostao živ i kako je vrijeme odmicalo njegova se vrijednost samo povećavala. Poslije "Biblije", "Don Quijote" je doživio najviše prijevoda.