Već se skoro 2 godine dogovaramo o posjeti pioniru bugojanskog snimateljstva Rajku Vučkoviću kojeg ratne poplave doplaviše u rodno selo Malešići (blizu Sarajeva). Delegaciju čine: Zdravko Dujmović, Ante Ljubas, Ferid Haračić, profesor muzike (harmonika i klavijature, te ja.

Ante kao iskusan vozač što položi davne 1973. i dobar radni vijek provede u bugojanskoj “Špediciji” na poslovima saobraćaja. Zdravko Dujmović, legendarni bugojanski harmonikaš i pjevač kao glavni inicijator misije, 2. harmonika Ferid i ja kao Rajkov stari drug i suradnik iz predratnih vremena i kao veliki Bugojnoljubac i pisac svega o Bugojnu a Rajko svakako je pravi predstavnik Bugojanaca kao altruista, čovjek, umjetnik, nastavnik, režiser, redatelj, drug, jak i nepokolebljiv intelektualac postojana duha, pronicljiva uma, veoma senzibilan kao najveći romantičar… 

Nismo puno fulali u traženju Rajkana a on nas s nestrpljenjem iščekivao pa nam čak i kapiju otvorio. Dirljiv susret originalnih Bugojanaca pa su pale i prve muške suze radosnice. Kratka pitanja o zdravlju i Zdravko razvlači harmoniku, slijede najljepše sevdalinke u čijem izboru učestvuje Rajko i vidim da bira doista umjetnički i muzički najljepše svevremene evergrine koje zna napameti i vidim da mu se široka plemenita duša razgalila od meraka. Naravno, tu je domaća rakija i liker, meso, sir, divota, kruške, paradajz ma sve iz domaće kuhinje.

Osvježavaju se lijepa predratna sjećanja, druženja, života, rada pa se impregniraju ratnim strahotama koje nam svima skrojiše loše sudbine i razbacaše nas svukuda.Toči se rakija, kapaju suze, duše se otvorile, razuzdan iskren smijeh zbog duhovitih upadica, pjesma se hori pitomim brežuljcima Malešića kao da je svadba posrijedi. Rajko potvrđuje da nema sav svoj snimateljski materijal od prije rata ali da ima još uvijek dosta toga i dogovaramo da on napravi popis svega pa da pokušamo to spasiti za arhiv Bugojna na relaciji RTV Bugojno, načelnik Hasan Ajkunić, ova naša ekipa u vidu jednog projekta važnog za historijat Bugojna.  

I sunce nas je toplo pozdravilo granuvši kroz oblake čim smo sjeli za domaćinski sto. 

Vrijeme je da se rastanemo, Rajko moli da nešto ponesemo njegovoj svastici profesorici Vladimiri Tolimir što preuzimam na sebe. Voljeli smo još ostati i ljudikati o svemu i svačemu ali brzo će mrak pa želimo što prije krenuti nazad za Bugojno.. 

Malešići, 19.10.2022.