Rostovo – zračna banja i luka mira u srcu Bosne


Bosanska brda, planine i pitome doline, kao uostalom i brojna mjesta na zapadu Balkana, imaju svoje tajne.

Možda se o tim ukrasima ponegdje i čulo, ali oni su i dalje ostali uglavnom skriveni i pomalo daleki. 

Jedno od takvih mjesta je i Rostovo, između Bugojna i Novog Travnika, u srcu centralne Bosne i Hercegovine, koje se smjestilo na 1.160 metara nadmorske visine.

Rostovo je geografski locirano na raskrsnici puteva: Sarajevo – Zenica – Novi Travnik – Bugojno – Kupres – Livno-Split. Udaljeno je smo 15 kilometara od Bugojna, 110 kilometara od Sarajeva, 120 od Mostara, 60 kilometara od Zenice i 160 od Splita.

Zajedno sa svojim zelenim poljima i brdima nakićenim kućama, vikendicama i mjestima za odmor i rekreaciju, ovaj kutak otkriva bajkovitu stranu Bosne i Hercegovine, koja je počesto zamagljena pričama o siromaštvu, krizama vlada, korupciji i kriminalu…

U ljetnim danima Rostovo svojim zelenilom pomalo podsjeća na svog ruskog imenjaka, grad Rostov, jedan od najstarijih gradova u Rusiji i važno turističko središte u takozvanom Zlatnom prstenu, na obalama jezera Nera u Jaroslavljskoj oblasti.

Uglavnom uređene oranice i čista polja, brojni potoci, mogu vas na trenutak navesti na pomisao da se nalazite u planinama Švicarske, u Schwarzwaldu, na njemačkom jugozapadu ili, pak, na uređenim poljoprivrednim dobrima u sjevernoj Njemačkoj…

Kako god, istinska je to, slažu se i posjetioci i domaći stanovnici, luka mira u srcu Bosne.

Uz mir, koji je tako potreban današnjem čovjeku, bosansko Rostovo može se pohvaliti čistim zrakom i još netaknutom prirodom.

“Ovo područje u narodu je poznato kao zračna banja, što je dokazano primjerima ljudi koji su izliječeni samim boravkom na Rostovu”.

Inače, Rostovo je bilo u žiži javnosti 1984. godine kada je tamo otvoren sportsko-rekreacioni centar za potrebe Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Iz tog perioda mnogi se sjećaju lijepih uspomena s Rostova.

Kasnije se na Rostovu uglavnom zimovalo, a na pripreme su dolazili i nogometaši slavnog splitskog Hajduka, bugojanske Iskre i drugi.

No, tragični događaji 90-tih na Balkanu bacili su crni veo na ovaj kraj i sve do prije nekoliko godina jedino što se moglo vidjeti na Rostovu jeste pustoš i ugašena slika nekih boljih vremena.

Negdje s izgradnjom puta iz Bugojna prema Novom Travniku i ostatku BiH, život se polako vraća u ove krajeve.

Iako je ovaj kraj često posjećen samo zimi, kada nudi obilje uživanja u zimskim sportovima, nema sumnje da i u vrelim ljetnim danima ovo može biti izvrsno mjesto za bijeg od gradske vreve i vrućeg asfalta.

Rostovo nudi i relativno bogatu sportsko-reakreacijsku ponudu, staze za planinarenje, za brdski biciklizam i sportsko-rekreacijsko jahanje.  Srednja Bosna je poznata po dobrom domaćinstvu i bogatim trpezama.

Unatoč svemu, bojkovito Rostovo budi nadu da i na Balkanu nije sve opustošeno i uništeno, pokradeno i zaprljano i da za ove prostore može biti nade. Možda ta i nada još čuva vjeru da će Rostovo zaista jednog dana biti bosanski Schwarzwaldu ili makar poznat koliko i ruski Rostov.