BOSNA TI JE KAO ŽIVOT TEŠKA , A VOLI SE

Ima negdje, Zemlja jedna,

Plemenita, topla, čedna.

Ima jedna Zemlja snena,

Lijepa, nježna, kao žena!

Ima jedna rajska bašta,

U kojoj se voli, prašta.

U toj bašti ruža rosna,

Ima jedna Zemlja Bosna! - Branko Ćopić

Bosna i Hercegovina je zemlja u obliku srca koja leži u srcu jugoistočne Evrope. Ovdje se istočne i zapadne civilizacije oduvijek susreću, ponekad i sukobljavaju, gradeći dugu i fascinantnu historiju.

Bosna i Hercegovina je dugačko ime za zemlju, koja je relativno mala. Sjeverni i centralni dio zemlje zove se Bosna, a južni dio se u prošlosti zvao Hum, da bi u 19. stoljeću bio nazvan Hercegovina. Bosna i Hercegovina je u geografskom i kulturološkom pogledu zapanjujuće lijepa zemlja s nepreglednim nizom prirodnih pejzaža, kultura i tradicija. Nju konstituiraju njezina tri konstitutivna naroda (Bošnjaci, Hrvati i Srbi), kao i svi oni koji se ne izjašnjavaju pripadnicima konstitutivnih naroda (bilo da ne žele ili ne mogu), uključivo i brojne nacionalne manjine. Bosna i Hercegovina je – unatoč posljednjim ratnim strahotama – ostala multikulturno i multireligijsko društvo. Multikulturalnost je - jedostavno kazano – njezina sudbina. Na prostoru Bosne i Hercegovine su se tokom turbulentne povijesti etablirale brojne vjerske zajednice (islamska, pravoslavna, katolička...) a te su vrste podjele dovele i do formiranja suvremenih bh. vjerskih i nacionalnih, i ne samo njih, nego i drugih, višestrukih identiteta. Bosansko-hercegovačko iskustvo je, doista, iskustvo višestrukih identiteta, odnosno alteriteta, samo se toga nije uvijek i posvuda svjesno. Tzv. prokletstvo „malih razlika“, na jednoj, i „sindrom jednosti“, na drugoj strani, priječe BiH da pojmi svoju raznolikost kao bogatstvo i da bude ponosna na tu svoju osobitost.

U Bosni i Hercegovini se govori bosanskim, srpskim i hrvatskim jezikom, jer njezini ljudi imaju potrebu vlastiti jezik zvati regionalnim ili nacionalnim imenom. Dakako, u sociološkom i socio-lingvističkom smislu se dade sagledati i opravdati takva potreba, ali je sa lingvističkog aspekta gledano očigledno riječ o velikoj jezičnoj bliskosti, srodnosti ili jednosti. U svakom slučaju, i srećom, bh. ljudima ne trebaju prevoditelji da bi se međusobno razumjeli....