DA SE NIKAD VIŠE NIKOM NE PONOVI...baš nikom!"NOĆ NAJTEŽA, NOĆ NAJDUŽAn22. januar 1993.


DA SE NIKAD VIŠE NIKOM NE PONOVI...baš nikom!"NOĆ NAJTEŽA, NOĆ NAJDUŽA

22. januar 1993.
Noć..
Najteža noć.
Noć..
Najduža noć.
Bila je 22.01.1993. godine. Niko oka nije sklopio..Strepnja, zebnja, strah, gorčina, a najviše bol za poginulim. Brda oko mahale su puna krvi, kao i sva mahala. Oni su sad i na Krču i na Releju - kote iznad naših domova. Tu su naša djeca, majke i očevi - tu je naše šehidsko mezarje.. Oni su iznad - okružili nas sa svih strana..
Oni su zauzeli sve oko mahale sa oklopnomehanizovanim jedinicama i teškim topništvom. Tenkovi na ulazu u mahalu - u polju..

Tenkovi u sred grada!
Ponovo je dat ultimatum: “Svi položit oružje - predat se do 9 sati sutra ujutro! Muškarce zarobiti, žene i djecu ne dirati!”
Došlo je do značajnih promjena na terenu: “Nećemo pregovarati - položite oružje!", kaže zločinac Željko Šijleg u kasarni UN-a, u prisusstvu njihovih oficira.
"Nećemo se nikad predati - dok nas jednog ima! Imamo flaše sa benzinom - čekamo vas, u svakoj kući je flaša sa benzinom!" kaže delegacija ARBiH.
Noć duža od stotine drugih.
Hladna, a nije hladno
Januar, a snijega nema
Ne jedemo, gladni nismo
Samo Iščekivanje..
Uči se u svakoj sobi, u svakom čošku, i moli se Uzvišeni: “POMOZI BOŽE MILOSTIVI, pomozi bar da nam djecu sačuvaju."
Uči se, molitva ne prestaje. Jedni u druge gledamo, i kao da se halalimo, al ostajemo!
Nema hrane, i ne treba.
Nema lijekova, i ne trebaju.
Rane više ne bole!


Nema gotovo nikakve municije. Skupljaju se po tri ćetiri metka i daju onima najbližim uz dušmane. Noć je, a kao da nije pao mrak, sve se vidi! Sve se vidi, i kad se pretrčava. Sve kao de se zamijenilo; jutro za noć - nema razlike!
Bože tereta na dušama ljudi u mahali, teret koji pritišće sve.
Šapće se; “Došla tri ranca sitne municije na Vrse.." "Donijeli i dva RPG..”, Bože radosti, dijeli se po pet svima. Brzo se dijeli.. Šapće se; “Jupi u Bistrici, spojit če se brzo sa nama!” Bože dragi, hvala Ti što nam ga posla.
U Duratbegovič Docu ubijen Jirgen Šmit - zapovjednik za kojeg su mislili da je neumoriv.
Šapće se da su oni pretrpili velike gubitke..
Šapće se da niko ne smije kročiti ni blizu mahale..
Šapće se da je šezdeset bojovnika iz Posušja pobjeglo..
Šapće se da nas se boje,
Šapće se da nam ne mogu ništa! Neko negdje u polju od jutarnje hladnoće zapjeva pjesmu: "pronijela Mejru na tabutu." Proširi se pjesma na Vrse, pa dole u čaršiju. Proširi se do Bistrice i Doca... Ne šapće se ništa više! Čuju se rafali: “NIKAD NIKO NEĆE UĆI U MAHALU!”
Poćeli su napadi na Relej. Naši; “vratit čemo Relej!”
Predsednik Izetbegović pozvan da hitno dođe u Iran, i da obavjesti što se događa u Gornjem Vakufu?! Iran je snadbjevao i Hrvatsku i Bosansku armiju.
NEĆE BOSNA NKUD!

Zpovjednik Šiljeg 23.01.1993 traži pomoć u ljudstvu, traži pomoć i Boga moli za mir...
A Bog voli pravedne i nagrađuje ih. Tako su poćele priće i legende o MAHALI KOJA VOLI BRDO KRČ - ispisano krvlju njenih sinova. Stotinama ranjenih i poginulih na obje strane u januarskim sukobima. Treba ubilježit svako;
DA SE NIKAD VIŠE NIKOM NE PONOVI...baš nikom!"

Akif Agić