Nostalgija…
Nakon formiranja, InfoBugojno postao je jako popularan među Bugojancima .. Vratio je narod u neka ljepša vremana, kad se nije gledalo ko se kako zove i ko se kojem Bogu moli. Ljudi su počeli dijeliti svoje uspomene iz nekih prošlih vremena, daleko prije rata koji je mnogima uzeo godine i godine života. Mnogi su zbog rata, napustili Bugojno, neki se poslije vratili, ali velika većina nikad nije, a kakva je situacija sigurno i neće.
Gledajući stare slike Bugojna, nasmijani narod, druženja, pojavila se neka nostalgija, kao i želja za pisanjem ovih redova. Iako nismo živjeli u tom vremenu, „ljepšem“, ipak ne mogu, a da se ne otmem dojmu da su ljudi prije bili više druželjubivi, da je raja živjela punim plućima, bez barijera i mržnje. Na slikama se vidi koliko se Bugojno, kroz sve ove godine izmijenilo. Stare slike centra grada, hotela Kalin, Akvarijum, i ostalih dijelova grada, odišu ljubavlju, skromnošću i ljepotom koja se kroz sve ove godine negdje izgubila, nestala.
Svako jutro kad krenem na posao, razmišljam o tim vremenima i često poželim da sam imao priliku živjeti baš u tom vremenu, kad se društvo cijenilo, a ne kao danas kad svi imamo tolike mogućnosti, krenuvši od mobitela, interneta i svih čuda današnjice, a opet kao da nemamo ništa. Slušajući priče starijih ljudi kako je nekad bilo na nekim mjestima, gdje su se nekad kao mladi skupljali i šta su sve radili, vidim da mi mladi danas nemamo puno toga što su imali naši roditelji.
Nemamo jer ne želimo imati, važnije su nam nek druge stvari, nažalost. Često kad šetam ulicama ovog grada, zastanem na mjestima koja su do unazad 10-tak godina bila drugačija i zamislim se kakva su tek bila ta mjesta prije nekih 30 ili 40 godina. Čaršijaneri me vraćaju u vremena u kojima nisam imao priliku živjeti, a volio bi da jesam. Predivne slike dijelova našeg grada, našeg Bugojna koje je preživjelo svašta, ali se nije promijenilo i u teškim vremenima ovaj grad zadržao je dušu. Za mene lično, najljepši dio Bugojna je rijeka Vrbas, neprocjenjivo bogatstvo ovog grada koje nažalost nije prepoznato. Slobodno vrijeme najviše provodim uz obalu Vrbasa i kad je toplo, ali i kad šibaju vjetrovi, na Vrbasu je najljepše.
Centar grada, prije je izgledao dosta drugačije, ja bi rekao puno ljepše, bilo je tu više zelenila, više prostora za druženje, a danas imamo jedino previše kafića u centru grada, a premalo druženja. Znam, da su se prije ljudi družili na klupama u parku, pa u Partizanskom, ispred hotela Kalin, ispred kina , zato bi volio da sam imao priliku živjeti u tom vremenu.
Centar grada se šminka, ali opet mu fali ono nešto, fali mu duša. Stekao sam dojam da je InfoBugojno, vratio dušu ovom gradu,
I pored toga što je proživio svašta, svjedočio zlim vremenima, nije se promijenio, ostao je prelijep, svaki dio njegovog dijela zadržao je komad ljepote koja budi emocije . Nostalgija za prošlim vremenima i dalje ostaje, ali živi nada da će se ovaj grad, zajedno sa svojim sugrađanima izdići i opet zablistat najljepšim sjajem, osmijesima Bugojanaca i vjerom u bolje sutra.
