Ljubaznost, bugojanska

Zadnja sedmica najljepšeg mjeseca maja
bugojanskoga, nekadašnjeg Dana mladosti, Titovog
rođendana, razdjelnika između proljeća i ljeta. Mada je ove
2023. maj bio više uplakan negoli nasmijan, više su lile kiše,
negoli se smijalo sunce. Pored evidentnih klimatskih
promjena svakako je na ovakvo majsko vrijeme uticalo i
ratno zbivanje u Ukrajini gdje se nemilice koristi municija sa
osiromašenim radioaktivnim uranijem, tu su i svakodnevne
bezbrojne raketne i eksplozivne naprave, granate,
protuavionska oružja, dronovi, avioni, dalekometni projektili,
naravno da sve ovo dodatno remeti atmosferu, oblake, kiše,
vjetrove… A povrh svega ovog apsurda bez cilja i završetka
svakodnevne ljudske žrtve, najviše kod Ukrajinaca jer su
mete ruskih napada uglavnom gradovi sa civilima, zapravo je
2. svjetski rat uveo novi sistem ratovanja gdje tek uzgred
dođe do sukoba vojske sa vojskom, uglavnom stradavaju
civili jer napadači terorišu baš nezaštićene civile misleći da
će tako dobiti rat, a zapravo je sasvim suprotan efekat i javlja
se onaj inat što će na kraju pobijediti kao što je Hitler izgubio
rat pošto je terorisao civile Engleske, Rusije, Jugoslavije,
bezbroj drugih okupiranih država… Svugdje je pretrpio
poraze i napokon katastrofu… Takva je situacija bila i u
bivšoj Jugoslaviji gdje je agresor bezočno terorisao civile
Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Kosova i na kraju
doživio debakl… Isti princip koristi Rusija okupiravši
teritorij Ukrajine i pri tom terorišući civile evo već više od
godine dana i koliko god ovo trajalo, Rusija ne može dobiti
ovaj rat pošto je to zapravo teroriziranje civila na pravdi
Boga i još se pri tom pozivajući bogohulno na Boga,

pravdu, antifašizam, Crvenu armiju, civilizacijske
tekovine po izopačenim mjerilima ruskog sveta…
Ovo sam morao zapisati kao svjedočanstvo vremena u kojem
nastaje ovaj tekst, iako sam namjeravao zapisati nešto lijepo,
pozitivno, toplo, bugojansko…
Trebam oprati bicikl i odlazim na samouslužnu praonicu kod
“Binga”, za marku ću oprati svog omiljenog dvotočkaša,
imam perač, ali ne bih ga za marku samo namontirao…
Samo jedno auto i to na usisivaču, a ne praonici. Krajičkom
oka bilježim bijesnog, robusnog Audija, crna zvijer, strana
registracija, neki momak čisti pedantno svoga ljubimca.
Prolazim na praonu tik do česme. Ubacujem marku i sablijem
svog ljubimca sa svih strana da mi on zahvali što ga
oslobodih prljavštine zablistavši kao nov… E, ali nisam
ponio krpu da obrišem bar sjedalo, u džepu nađem papirne
maramice i brišem ga…
-Hej, evo ti krpa pa ga izbriši!
Prenu me iz mojih misli glas vlasnika bijesnog Audija.
- Molim, a hvala, evo imam nekakvu maramicu, hvala ti
najljepša…
- Ma, evo ti bolan krpa pa ga fino izbriši…
- Evo sam već ga obrisao. Hvala ti!
- Drago meni što je neko tako ljubazan a da je neko
bijesan ne bi me udostojio ni prezriva pogleda, on ima
crnu zvijer od Audija a ja bijedno staro biciklo, još
nekakva kesa na gepeku, ja obučen onako
nekonvencionalno i neobično za mnoge, ali meni tako
paše, volim komociju, sportsku odjeću…

Ali, evo jedan normalan lik, ljubazan, učtiv, susretljiv…
Prilazim mu još jednom zahvalivši za ponuđenu krpu.
Kontam da je u prolazu, svratio samo da očisti auto i
nastavi svoj put. Hvalim mu limuzinu, on mi objašnjava
zašto je i kako je kupio, da može bez razmišljanja preteći
svako auto a prethodno mu bilo tromo pa par puta umalo
da nagraiše kad je preticao neka auta… Moj prvobitni
utisak o normalnosti lika opet dobiva potvrdu… Još mi je
draži kao osoba…
- Odakle ste, jeste li u prolazu?
- A ja sam ti iz Bugojna, došao sam majci u posjetu…
- Kako ti je prezime, pitam ga.
- Š. D., iz Gaja, kuća mi kod kioska…
- Aha, dakle ti si tamo malo dalje od čuvenoga hrasta
gajanskoga…
- Pa koliko ostaješ u Bugojnu?
- Evo sada odlazim za Slavoniju a dolazim opet za
ljetovanje…
- A nećeš prodavati kuću?
- Ma kakvi, ja volim Bugojno i to je moja očevina, rado
dolazim tu, a inače sam nogometaš, igrao za mnoge
klubove, jer sam iz Hrvatske otišao još 1991. pa sam tako
izbjegao sve one gluposti što su uslijedile i u Hrvatskoj, i
u Bosni…
- Evo ti, prijatelju moj mobilni, pa kad dođeš na ljeto,
nazovi me da kafendišemo a ja pomalo pišem pa ću ti dati
svoju novu knjigu o Bugojnu jer vidim da si pravi
Bugojanac, ljubazan, kulturan, normalan,
Bugojnoljubac…

- Vidimo se i čujemo opet na ljeto, sretan ti put i hvala ti još
jednom na finoj gesti i pažnji…
Meni srce kao Bugojno veliko još jednom kao i bezbroj puta
prije uvjerivši se u bugojansku ljubaznost i učtivost.

28.05.2023.

Bugojanske priče
Autor: Viktor Dundović