Prvi bicikl u Bugojnu
Pedesetih godina prošlog stoljeća sve se više kupuju bicikli.
U početku nisu svi mogli sebi priuštiti takav “luksus”. Vremenom bicikl postaje glavno prevozno sredstvo. To je naročito evidentno u šezdesetim i sedamdasetim godinama. Imao sam dvanaest godina kad smo kupili bicikl marke “Partizan”. Jedva sam dočekao tu kupovinu.
Odmah smo se učili voziti. U narednom periodu nas nekoliko drugara iz susjedstva smo se znali u grupi voziti po susjednim ulicama.
U početku bila je “atrakcija” imati bicikl koji je dugo bio popularno prevozno sredstvo
U to vrijeme Bugojno je bio mali gradić. Nije bilo visokih zgrada pa nije bilo liftova. Možda će mlađim generacijama biti smiješno da sam se prvi put vozio liftom u svojoj sedamnaestoj godini. Vremenom se u Bugojnu grade više zgrade u kojima su postojali liftovi.
Slična je situacija sa semaforima. Nije bilo mnogo automobila pa nije bilo ni potrebe. Vremenom je bilo sve više automobila, ali semafori se nisu postavljali.
Kako je vrijeme prolazilo pojavljuje se sve više automobila. U šezdestim godinama ekonomski razvoj je evidentan. Kupovna moć ljudi je povećana. Istina, automobili se kupuju na kredit.
Najrasprostranjeniji je bio popularni “fićo” koji se proizvodio u Kragujevačkoj “Crvenoj Zastavi”. Oni sa nešto boljim imovnim stanjem voze “Fiat 1300” (“tristač”), također montiran u “Zastavi”. U to vrijeme bila je to “limuzina” u odnosu na “fiću”. Nekako u isto vrijeme pojavljuje se veći broj automobila “Škoda 1000 MB”. Imala je reletivno pristupačnu cijenu i prodavala se na kredit. Ljudi su u šali govorili da oznaka 1000 MB znači “1000 malih briga”.
Sedamdesetih godina pojavljuje se “Zastava 101”. Uz “fiću” postaje najmasovnije vozilo. Mada je rađen po ugledu na “Fiat 128” postaje prvo “Zastavino”, tada prvo domaće vozilo. Bilo je to vozilo sa prednjom vućom što je u to vrijeme bio trend u proizvodnji vozila u svijetu.
U to vrijeme uvozi se dosta vozila VW – popularna “buba”. Uskoro u TAS-u Sarajevo počinje montaža VW vozila “Golf”. “Golfovi” su bili skuplji ali ujedno veoma popularni. Uostalom ta popularnost se zadržala do današnjih dana.
U prodaji je NSU “Princ 1000” i “Princ 1200”. Ima uvoza ostalih vozila, ali je to bilo u manjim količinama. Već u to vrijeme Bugojno postaje grad sa većim brojem automobila poredeći sa ostalim gradovima u regionu.
Dodajmo ovome da je Autoprevozno poduzeće “Špedicija” imao ogroman broj kamiona i šlepera. “Špedicija” je u to vrijeme bila najveći autoprevoznik u Bosni i Hercegovini. Uz veliki priliv novih putničkih automobila Bugojno se svrstao u sam jugoslovenski vrh po broju vozila prema broju stanovnika.
Ratko Menjak
BUGOJANSKI ZAPISI IZ ZABORAVLJENOG VREMENA
