Naše staro kino u Bugojnu bilo je prvo mjesto gdje som počeli izlaziti subotom uvečer
Naše staro kino u Bugojnu bilo je prvo mjesto gdje som počeli izlaziti subotom uvečer…
Nije nas više mama kupala i prala kosu,sami smo naučila rezati nokte.Kad bih sve završili,spremali smo se i odlazili pogledati neki film.
Nismo nikad sjeli na mjesto koje bi bilo označeno na kartama. Svatko se smjestio kamo je htio. Prijevod često uopće nije imao veze s onime što glumci zaista govore, a čovjek zadužen za puštanje filmova nerijetko bi s filmske vrpce sam izrezao scene koje bi mu se činile nepriličnima ili dosadnima – prisjećamo se mi, koji smo cijeli život živjeli u blizini nekadašnjeg kina .
Večeras ću opet istom stazom,poslije trideset godina do istog kina ,iako kina nema ovdje već više od trideset godina, i dalje imamo upite kad će projekcija i šta je na rasporedu. U kafiću uz bivše Kino sad se toči pivo ,i ne znaju da je tu nekad bilo naše popularno kino.
