Od glavne ulice Maršala Tita kod gradskog parka nizbrdo, odvaja se ulica prema rijeci Vrbas koja se žargonski zvala Hendek.

Ulica se zvala po piscu Augustu Šenoi. Potom je dobila naziv ulica Stjepana Radića. Duga 500 metara na kraju se razdvajala prema “Donjičima” i “Terzičima”. Na igralištu “Hendek” Nogometni klub “Iskra” je igrao svoje utakmice uz prisustvo mnoštvo Bugojanaca. Pored nogometa na “Hendeku” su se održavali sletovi. Vatrogasci su se pripremali za natjecanja u brzini pripreme vatrogasne opreme. Ribari se pripremali za natjecanja u precisnosti “zabacivanja udica”. Rekreativci su igrali nogomet.

Preko puta igrališta, bilo je muslimansko groblje u kojemu se dugo nisu vršile sahrane.

Pedesetih i šezdesetih godina postojale su gusto poredane kuće samo sa donje (istočne) strane igrališta. Sa zapadne strane igrališta bile su svega 3 kuće. Na vrhu ulice bila zgrada koja je pripadala ulici Maršala Tita. U njoj se nalazila ljekarna. Pedesetih godina u podrumu “Apoteke” nalazila se sodara u kojoj se proizvodila soda i napitak “šebesa”. Stroj za pravljenje napitaka se pokretao ručno preko velikog točka. Mi djeca, dolazili smo okretati točak pa nam je vlasnik sodare Cujac davao “šebesu”.

U produžetku Hendeka, na tada dubljem i većem Vrbasu, bilo je kupalište “Hendečki” gdje smo se učili plivati. Na Vrbasu su tada bila i kupališta: Strujićki, Čobanski i Čolića livade… Tvornica kože je ispuštala otpadne vode u Vesočicu. Vrbas je nizvodno bio zagađen i nije bio za kupanje i ribarenje. Znao je biti crvenkast sa bijelom pjenom. Ljudi bi tada rekli: - “kožara”. Od tada je preostalo samo kupalište Strujićki.

U drugom svjetskom ratu Njemačka avijacija je bombardirala Bugojno. U Hendeku su bili krateri na muslimanskom groblju, stadionu “Hendek”, na njivama gdje je pomoćno igralište “Hendek”… Kao djeca igrali smo se u tim zatravnjenim kraterima. Na kupalištu “Hendečki” bila je neeksplodirana avionska bomba. Virila je u plićaku pa su djeca preko nje ulazila u Vrbas. Bomba je sedamdesetih godina izvađena i uništena. U ratnim sukobima devedeseti godina “Gornji Hendek” je spaljen. Od gareži je bio crn pa su ga nazvali “garavi sokak”. Danas gotovo više i nema “pravih” Hendečana. Tamo sada žive neki drugi ljudi.

Ratko Menjak

BUGOJANSKI ZAPISI IZ ZABORAVLJENOG VREMENA