Naše staro kino i biblioteka u Bugojnu bilo je prvo mjesto gdje som počeli izlaziti subotom uvečer…
Naše staro kino i biblioteka u Bugojnu bilo je prvo mjesto gdje som počeli izlaziti subotom uvečer…
Nije nas više mama kupala i prala kosu,sami smo naučila rezati nokte.Kad bih sve završili,spremali smo se i odlazili pogledati neki film.
Nismo nikad sjeli na mjesto koje bi bilo označeno na kartama. Svatko se smjestio kamo je htio. Prijevod često uopće nije imao veze s onime što glumci zaista govore, a čovjek zadužen za puštanje filmova nerijetko bi s filmske vrpce sam izrezao scene koje bi mu se činile nepriličnima ili dosadnima – prisjećamo se mi, koji smo cijeli život živjeli u blizini nekadašnjeg kina .
Večeras ću opet istom stazom,poslije trideset godina do istog kina ,iako kina nema ovdje već više od trideset godina, i dalje imamo upite kad će projekcija i šta je na rasporedu. U kafiću uz bivše Kino sad se toči pivo ,i ne znaju da je tu nekad bilo naše popularno kino.
Da napravimo retrospektivu kino sala u Bugojnu.
Prve kino predstave poslije Drugog svjetskog rata bile su u dvorani tada KUD-a (danas Hrvatskog doma). Projekcije filmova nisu bile svakodnevne. Kad bi stigao neki film tada su bile predstave. Taj trend se nastavio tokom ranih pedesetih godina prošlog stoljeća. Filmovi o Tarzanu bili su veoma popularni. Nešto kasnije pojavljuju se domaći ratni filmovi.
U kasnim pedesetim godinama bilo je vrlo popularno kino “Partizan”. Tu je danas fiskulturna dvorana gimnazije. Sa kinom “Partizan” smo odrastali i gledali sve nove vesterne koji su stizali u Bugojno. Da bi se kupila karta za kino predstave bilo je mnogo guranja pred blagajnom kina. Vremenom su kino predstave bile svakodnevne.
Mislim da je kino “Partizan” prestao sa radom 1960. godine. Sala kina koja je do tada bila sa nagibom, poravnata je i tu je napraljena fiskulturna dvorana.
Kino prestave su prebaćene u Kristalnu salu hotela “Bosna”. To je trajalo nekoliko godina. Nakon toga kino je preseljeno u Dom kulture, danas Hrvatski Dom. Vremenom su kino predstave bile sve manje posjećene. Pojavila se i televizija. Na kraju, Bugojno ostaje bez kino predstava.
Prije drugog svjetskog rata postojao je Hrvatski Dom. Poslije rata je nosio ime “Dom kuture”. Sve do 1964. godine sala je imala ravan pod. U njoj su se održavale igranke i razne zabave. Te zabave su bile veoma dobro posjećene. Nekako 1963. ili 1964. godine u Bugojnu je osnovano “Amatersko pozorište”. Rukovedstvo amaterskog pozorišta je napravilo salu sa nagibom tako da je mogla služiti samo za predstave i mitinge. Amatersko pozorište nije dugo egzistiralo. Mnogo kasnije Dom kulture je ponovno preimenovan u “Hrvatski Dom”. U dvorani Hrvatskog doma (tada Doma kulture) bile su kino predstave... „BUGOJANSKI ZAPISI IZ ZABORAVLJENOG VREMENA.“ Ratka Menjka.
