Željeznica Bugojno - Split

HISTORIJSKI ARHIV  BUGOJNA 

U bečkom carevinskom vijeću i u ugarskom saboru u Budimpešti predložena je zakonska osnova, koja je od velikoga zamašaja po napredak i trgovinu naše domovine.

Ta zakonska osnova predlaže, da se sagradi uska željeznica od Janjića do Bugojna preko Travnika. Za sudbinu te zakonske osnove nijesmo ni najmanje zabrinuti: po svoj će se prilici uvidjeti važnost te pruge ne samo po okupirane provincije, već i po svu monarhiju, te će ta zakonska osnova bez dvojbe biti i prihvaćena bez velike rasprave. Time smo opet jedan korak naprijed.

Gradovi, koje će ta željeznička pruga dodirati, kao Travnik i Bugojno, imaće za sada glavnu korist, u njima će se za kratko vrijeme podići trgovina a procvašće neke grane domaćega obrta, a i glavni grad zemlje, Sarajevo, osjetiće to do skora. No bez dvojbe nijesu odlučni krugovi imali na umu samo to, da se Sarajevo preko Travnika spoji sa Bugojnom, Jer kako godj će ta željeznica biti od koristi po nabrojene gradove pa i po manja mjesta, kojima će prolaziti, ipak bi bila samo manje, lokalne i podregjene vrijednosti. Istom onda, kada se ta željeznička pruga nastavi, te dogradi do mora, kada Bosna i Hercegovina uzmognu svoje domaće proizvode iz željezničkih vozova istovarivati i izravno krcati na morske brodove, onda će ta željeznica biti od prevelike važnosti ne samo po srce zemlje, ne samo po one gradove i mjesta, kojima će prolaziti, već po svu našu domovinu, pa i po svu monarhiju.

Mi smo onda spojeni sa morem i ako je istina, da bogatstvo zemlje dižu dobre komunikacije, o čem se napokon sumnjati ne može, onda je posve naravno, da će se uslijed nove željezničke pruge, ako bi ona bila produljena do mora, znatno povećati trgovina i time podići blagostanje ovih pokrajina. Već u najstarijoj povjesti čovječanstva vidimo, da su u kulturnom i gospodarskom, te u opće u svakom pogledu napredovale one zemlje, koje su imale valjano uregjene ceste i puteve, t.e koje su imale more, to najjeftinije i najnaravnije općilo.

Stari Misir, Grčka i država rimska napredovali su radi mora, negdašnji Feničani, koji su prvi turili trgovačke brodove na more, koliko je do danas poznato, trgovali su sa sjevernom Evropom i učvrstili svoje blagostanje, a današnja trgovina Engleske ne bi značila ništa, da nema mora, kao što se ne bi toliko govorilo o grdnom bogatstvu sjevero-amerikanskih saveznih država, da nemaju mora i tako dobro uregjenih komunikacija. Da šta će obrtniku ili trgovcu pune magaze robe. kad je ne može da proda, ili prodavši nešto u svojoj najbližoj okolici, nema puta, da je otpremi dalje? Isto tako ne koriste zemlji njezini majdani, njezino prirodno bogatstvo, ako nema valjanih a jeftinih komunikacija, da može svoje proizvode razašiljati onamo, gdje ovakvih proizvoda nema. A mi posjedujemo u našoj zemlji golemo bogatstvo, mi imademo proizvoda, koje bismo u tugjem svijetu mugli lijepo unovčiti. Evo naših šuma, koje su vrijedne milijune i milijune; ta poznato je, da je naša hrastovina uz hrvatsku najbolja na svijetu za gradnju brodova i druge veće gragjevine, te se može s njom takmiti samo američki hrast.

Zato se već i danas razašilje po svem svijetu naša hrastovina, a svagdje je sebi stekla lijep glas. Kud i kamo bi se više izašiljala, da smo spojeni s morem. Posjedujemo bogate rudnike, koji još nijesu iscrpljeni, a i u zemlji leži još nedirnuto blago, koje bi sebi moglo za kratko vrijeme prokrčiti put u bijeli svijet, pronijeti nam ime i preko mora i zemlji od prevelike koristi biti. Napokon naša kao poljodjelska zemlja imade najpovoljniji položaj, što ga sebi samo pomisliti možemo. Evo nam ravnine posavske, evo bosanskih planina, pa hercegovačkih krši. Po različitome svome položaju svagdje bi se uspješno mogli gajiti razni proizvodi gospodarski, koji bi se razašiljali u svijet. Da, uslijed toga upravo sve bi se grane gospodarstva podigle, jer čim bi se više razašiljalo, tim bi više trebalo, a i tim bi se moralo više nastojati, da se zemlja što bolje obradi i prisili, da što više ploda donese. Ne gledeći na to, da bi se time podigla radinost, još bi to bilo od velika zamašaja i po kulturni napredak našega naroda.

Svakomu kulturnom napretku osnov je materijalno blagostanje. Kad bi se u zemlji učvrstio materijalni položaj, kad bi narod za svoj rad i trud bio dovoljno plaćen i nagragjen, on bi se riješio jedne teške brige, a to je briga za budućnost, koja poput krila od olova dušu pritiskuje k zemlji, ne dajući, da se svojim mislima vine nebu pod oblake, ne dopuštajući, da čovjek mirno razmišlja i mirno stvara svoje osnove, kako će ovo ili ono da udesi i svoju sudbinu popravi. Narod riješen te velike brige, svijestan sebi, da mu je budućnost osjegurana, bio bi pristupniji svemu, što je lijepo i plemenito, on bi objeručke prihvatio svako dobro i sam nastojao, da kulturno napreduje. On bi i državi radije davao ono, što nju ide, a ova bi imala tada više sredstava, da podigne škole i razne kulturne zavode, koji bi imali obrazovati narod.

Kulturni napredak mora imati za osnov materijalno blagostanje, a ovo bi se moglo u našoj domovini postići dalnjom željezničkom prugom, koja bi se imala graditi od Bugojna do mora, a najprikladnija bi za to bila pruga, koja bi vezala Bugojno sa Splitom. To bi bio najnaravniji put, kojim bi mogli naši proizvodi poći u svijet. Pruga do Metkovića nema po našu trgovinu velika zamašaja, pa ona nije ni gragjena u tu svrhu, već su kod nje odlučivali drugi obziri. Koliko smo mogli razumjeti, već se je u vladinim krugovima odavna počelo misliti na prugu Janjići—Split, a bez dvojbe će se i graditi, čim to sredstva dopuste. To bi bilo i željeti u interesu našega napretka i u interesu boljka cijele naše monarhije.