Punog srca, pjevač rodom iz Bugojna govorio je o svom rodnom kraju


Ja sam fizički rođen u Bugojnu, ali sam umjetnički rođen na Ilidži - ponosno veli legedndarni grlati gospodin Nedeljko Bilkić.



PJESMA BUGOJNU
Muzika: Nedeljko Bilkić
Tekst: Predrag Kojdić

Mjesec žuri, brda mora proći
mome gradu da obasija noći
da Vrbasu kaže ime tvoje,
stani rijeko, taj grad — Bugojno je.

A kad sunce prospe zrake svoje
tebi pjevam rodno mjesto moje
planine te od očiju kriju
moju ljubav, moju amajliju.

Stožer gleda Kalin i Rudinu
a Vranica Vrbas i dolinu,
ljubav pletu a Vrbas je krasi,
igrom pjene po njemu talasi.

Mali grade pun si cvjetnog šara
u tebi je moja majka stara,
njena želja Bugojnu me zove.
da provedem u njemu vjekove.


Bez sevdaha, nema ni meraka, kaže  Nedeljko Bilkić, muzički veteran, ljubitelj sevdaha, čovjek koji godinama u svom repertoaru, nakon Safeta Isovića, čuva i njeguje tradicionalnu bosansku pjesmu. Iako vrlo rijetko govori za medije, Bilkić nam je iz svog beogradskog doma otvorio dušu...

Bugojanci me vole

Punog srca, pjevač rodom iz Bugojna govorio je o svom rodnom kraju, sinovima i unucima koji žive u Kanadi, ali i o kultnoj pjesmi “Ima jedna krčma u planini”.


- Od kolijevke sam vezan za sevdah, jer je moja majka lijepo pjevala i svi su u porodici uvijek pjevali samo sevdah. Nikad nisam pjevao ništa drugo, mada sam mogao, jer sam školovan pjevač. No, i da sam akademik, uvijek bih pjevao samo naše pjesme. Da se mogu vratiti na početak života, sve bih ponovo isto izabrao – kazao nam je Bilkić.

Uhvati li Vas sjeta za prošlim vremenima?

- Da. Volio bih da se sve vrati kao što je bilo nekad. Izgubile su se mnoge vrijednosti zbog profita, novca, sad je važno zaraditi i onda su se umiješale pjesme raznih žanrova. Ja uvijek kažem, mi nismo ni Kinezi, ni Arapi, ni Meksikanci, mi smo ljudi ovog neba i znalo se kako se pod tim nebom pjevalo i komponovalo. Danas je, međutim, lakše ukrasti nego napraviti svoju pjesmu.

Vraćate li se još u ta stara vremena?

- Apsolutno. Najviše volim antičko vrijeme, kad je sve bilo pošteno i ljudi, iako su se tukli, tukli su se mačevima, nije bilo ratova kao danas. Volim kako se nekad živjelo... Gledam kako mladi ljudi danas žive, oni izlaze u provod u ponoć, a mi smo tada bili u krevetu.

 

Je li teško nadmašiti kultnu pjesmu “Ima jedna krčma u planini”?

- Jeste teško, ali s obzirom na to da sam pisao muziku “Kad umoran budem pao” na tekst Safeta Kafedžića, mislim da je to isto tako jedna moja pjesma možda ravna “Krčmi”.

Krčmarica Mara

Kako je nastala pjesma “Ima jedna krčma u planini”?

- Napisao ju je Miroslav Čankić na komadiću papira za pet minuta. A desilo se to poslije jednog koncerta u kafani na Komaru iznad Travnika. Čovjek je bio oduševljen pogledom na svjetla, kao i krčmaricom Marom. Nedeljko je komponovao, a Radojka Živković aranžirala je pjesmu “Ima jedna krčma u planini”. Pjesma je trijumfovala uz njegov sugestivni, iskreni i emotivni glas. Stvoren je hit, čiji motiv doslovno plijeni ljude i u trenucima radosti, a i u želji da se odagna tuga.

 

Kako pamtite prijateljstvo sa Safetom Isovićem?

- Kad sam kao mlad dolazio u Sarajevo, družio sam se sa Safetom Isovićem, mi smo približno generacija, mada je on malo stariji od mene, nekoliko godina. Poštovali smo se, voljeli i cijenili. I danas ga cijenim, iako ga više, nažalost, nema. Kad smo se sastajali u BiH, uvijek bismo se narakijali, napili. U jednoj kafani, gdje smo sjedili Safet Isović i ja, uvijek bi bila šala među nama. On je govorio: “Pijemo dok Bilkić ne požuti.” To je bilo divno vrijeme, sretan sam što sam živio u tom vremenu.

 

U BiH se pjeva sa merakom

Je li istina kad kažu: “Kroz Bosnu ne pjevaj, kroz Srbiju ne sviraj, kroz Makedoniju ne igraj”?

- Nema tu velike harmonske razlike između srbijanske, bosanske ili makedonske pjesme. No, ima razlike u izvođačima i meraklijskom pjevanju. U Srbiji se pjesma pjeva onako, ali se u BiH pjesme pjevaju sa merakom, niko tako ne uživa u pjesmi kao Bosanci.

Ostajemo djeca u duši

Je li Vas strah godina?

- Uvijek sam se filozofski odnosio prema životu. Svjestan sam svega. Mi ostajemo djeca u duši i to je tako. Voljeli bismo da budemo djeca cijeli život, ali čovjek mora biti svjestan kad se pogleda u ogledalo, treba biti svjestan godina.

Prije se znalo ašikovati, a danas je sve na izvolite

- Prije se tako ašikovalo da sam se smrzavao vani s djevojkom satima i izlazio s njom dvije godine samo da bi mi dala poljubac. Danas je sve na izvolite i onda nije zanimljivo, nema misterije – kazao je Bilkić.