Danas su skoro izumrli, a nekada su zlatne ruke njima hranile mnogobrojne bugojanske porodice


Nekada su bili osnovni izvor prihoda, a "zlatne ruke" koje su ih znale hranile su mnoga usta. Danas je većina njih ili potpuno nestala ili za njih zna jako mali broj ljudi.

 

Prije samo stotinak godina biti zanatlija  je bio cenjen i častan izvor prihoda koji je omogućavao težak, ali pošten život. Zanatska proizvodnja se realizovala u zanatskim radnjama, a posao su vodili majstori. Oni su imali svoje pomoćnike, kalfe i šegrte. Zanat se učio godinama.

Ipak, sve su to davno prošla vremena. Većina ovih zanata danas je ili potpuno iščezla ili za njih zna jako mali broj ljudi, prije svega porodica koje se njima bavile generacijama.

POSLJEDNJI BUGOJANSKI KROJAČ ZATVORIO RADNJU
Ibrahim Forić  bugojanski krojač s najdužim stažom u ovom poslu, zatvorio radnju.
 
Krojač je ,od svoje 15.,što znači da već 65 godine sjedi za šivaćom mašinom.
Krojački zanat je učio godinama u Krojačkoj zadruzi u Bugojnu.
Svako jutro pješačio je na relaciji Vesela -Bugojno,16 kilometara u oba pravca.
 
 
U bugojanskom "Kvalitetu"kako se tada zvalo preduzeće,radio je do 1992.godine.
Ibrahim Forić , uglavnom "popravljao"nošene stvari, i mada je narušenog zdravlja sada je posustao u svom radu i zatvorio radnju.
 
 
 
 
Bugojno je bilo poznato trgovište žitom.Na pijacu su dolazili ljudi i trgovci iz Dalmacije i Hercegovine.Prodavali su svoju robu i uzimali žito.Ovo govori o ekonomskoj moći bugojanskih trgovaca.

Nakon 1878. postaje administrativno središte Bugojanskoga kotara. Godine 1929. pripalo je Primorskoj banovini, a sporazumom Cvetković–Maček od 26. VIII. 1939. našlo se u sastavu novouspostavljene Banovine Hrvatske.

U bivšoj Jugoslaviji, Bugojno je bilo grad sa četvrtom najvećom stopom razvoja.Okosnicu razvoja činila je industrija (metaloprerađivačka, elektronska, kožarska, obućarska, tekstilna, mlinsko-pekarska, drvoprerađivačka i proizvodnja građevinskih materijala, a bile su zastupljene i poljoprivreda, šumarstvo, građevinarstvo, cestovni saobraćaj, trgovina, ugostiteljstvo i turizam.

Privreda Bugojna je u dobroj mjeri bila uključena u svjetsko tržište. Osobni i kolektivni standard bili su iznad prosjeka Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, a nivo zdravstvene, socijalne i dječije zaštite, objekti školstva, kulture, fizičke kulture i sporta, kao i društvene, sportske i kulturne aktivnosti činili su život Bugojanaca sadržajnim i dostojnim čovjeka.

Oivičeno gusto obraslim šumama planina bogatih četinarima, raznovrsnom divljači, divnim livadama i Vrbasom s obiljem ribe, Bugojno ima veliki značaj za turizam BiH. Bugojanske vrijednosti su i obilno zelenilo, veliki broj parkova, čist zrak, urbana i planska izgradnja. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Bugojno imala je 46.889 stanovnika, od toga Bošnjaka 19.697 (42,0 %), Hrvata 16.031 (34,2 %), Srba 8.673 (18,50 %) i 2.488 (5,3 %) Ostalih.