Gdje nestadoše fini i pristojni ljudi?


Poznavao sam nekada davno neke ljude koje već godinama ne susrećemo  … I baš zbog toga ne mogu da se ne zapitam gdje li nestadoše svi oni fini i pristojni ljudi što su živejli u mojoj zgradi, ulici, gradu? Dal nestadoše i oni koji su živjeli u tvojoj zgradi, ulici i gradu?! Kako je mogao tek tako da nestane onako fin i pristojan svijet?! Ili se samo pritajio i čeka neka bolja vremena, neka vremena kada će lakše „doći do izražaja“…

Nažalost, posljednjih godina (ili su već decenije u pitanju?!) legalizovano je i društveno prihvatljivo ponašanje nekih drugih, manje pristojnih i finih ljudi, koje u 90 % slučajeva predstavlja kršenje zakona i ugrožavanje elementarnih prava istom onom finom i pristojnom svijetu.

A kako i ne bi bilo, kad su nepristojni, neobrazovani, nekulturni i agresivni zasjeli na sva važna mijesta i sve veze i konce drže u svojim rukama, kad je prihvatljivo, ako ne i poželjno biti bahat, arogantan, previše glasan, agresivan i napadno nepristojan, kad je u “pedigreu“ poželjna „kontroverznost“ (čitaj „kriminalna prošlost“)…

Kad je društveno prihvatljivo i „in“ takmičiti se ko će direktnije, beskrupuloznije i grublje kršiti zakone, znajući da oni koji to treba da spriječe i sankcionišu neće to uraditi… Remećenje javnog reda i mira je podignuto na viši nivo, aktuelni su i u upotrebi svi načini, vidovi i oblici remećenja (a zakon, ne znam da li znate, postoji i sve je regulisao).

Obilato se koriste i sve vrste komunalnih prekršaja (doduše, ovdje se povremeno desi neki „ispad“, ali tada, po pravilu, strada sirotinja i „gologuzija“). Niko neće reagovati na pljuvanje, zapišavanje, ostavljanje psećih govana, pijančenje na javnim mjestima u svako doba dana, čak i kad su u pitanju maloljetnici.

Neće reagovati ni na remećenje javnog reda i mira bacanjem petardi, paljenjem vatrometa u djelovima gradova gdje nikako ne bi moglo biti dozvoljeno (ako se čita zakon, a vjerovali ili ne, i to u zakonu piše, ali se dozvole ipak dobijaju), „zavijanje“ alarma u 3 sata ujutro dok ne probude cijeli kvart, ali ne i onoga ko treba da ga isključi, pijane izlive agresije ili emocija u gluuo doba noći, nekontrolisanu (čitaj „divljačku“) upotreba zvučne signalizacije u automobilu ili puštanje muzike iz automobila s ozvučenjem koje bi moglo da zadovolji potrebe  većine naših stadiona.

Parkiranja i „kratka zaustavljanja“ (sa uključena sva 4 žmigavca, ali i bez njih) na totoaru, u ljevim trakama na kolovozu.

A onaj fini i pristojni svijet s početka se u Bugojnu osjeća  „ko krme u Teheranu“ jer kad (ako) pokuša da reaguje nailazi na tradicionalno našu „šta tebe briga“ („šta te boli ku..“), „šta imaš ti protiv mene?“, „ma, odjebi!“, „el znaš ti ko sam ja?“ do „bježi, u pku materinu, saću te polomim!“…

Na tu vrstu komunikacije može se reagovati na dva (pogrešna) načina: ili uzvratiti istom mjerom i prestati biti „fin i pristojan svijet“ ili se povući (što će biti protumačeno kao „povukao se, znači da sam u pravu i mogu da nastavim da radim po svom“).

Kao što rekoh, oba su pogrešna.

Vjerovatno zbog toga ne viđam više onaj fini i pristojni svijet, sklonio se pred agresivnošću, bahatošću, neobrazovanjem i prostaklukom…

Možda je pravi način da institucije  počnu da rade svoj posao…

Tada bi se oni fini i pristojni ljudi ponovo mogli sresti na ulicama našeg grada…