Ponovno se pojavila hemoragijska groznica


Oprezno u šumu!

SBK-a : Zbog pojave nekoliko slučajeva oboljelih od mišje groznice  'apelujemo' na stanovništvo da preduzmu mjere zaštite od zaraze, te da se jave ljekaru ukoliko imaju simptome.

Riječ je o opasnoj virusnoj infektivnoj bolesti koju uzrokuju hantavirusi. Nositelji virusa su miševi i voluharice, a do zaraze čovjeka dolazi najčešće prilikom boravka u prirodi, u neposrednom ili posrednom kontaktu s izlučevinama inficiranih glodavaca, posebice udisanjem prašine ili aerosola koji sadrže uzročnike.

U SBK-a se ponovno pojavila hemoragijska vrućica s bubrežnim sindromom (HVBS), odnosno "mišja groznica". Riječ je o opasnoj virusnoj infektivnoj bolesti koju uzrokuju hantavirusi. Nositelji virusa su miševi i voluharice, a do zaraze čovjeka dolazi najčešće prilikom boravka u prirodi, u neposrednom ili posrednom kontaktu s izlučevinama inficiranih glodavaca, posebice udisanjem prašine ili aerosola koji sadrže uzročnike. Bolest se ne prenosi sa čovjeka na čovjeka. Opasnosti od zaraze najviše su izloženi oni koji borave u prirodi, poput šumskih radnika, zemljoradnika, izletnika, planinara i sl.

Simptomi ‘mišje groznice’ su visoka temperatura, loše opće stanje, crvenilo očiju, glavobolja, a ponekad i mučnina te povraćanje. Bolest se najčešće javlja tjedan do dva nakon izlaganja virusu. Kod težih slučajeva može se pojaviti krvarenje na koži i sluznici, a kad dođe do zatajenja bubrega nužna je dijaliza. Smrtnost od ove bolesti u BiH je jedan posto.

Ove je godine povećani broj oboljelih .
Tijekom boravka u prirodi, namirnice i vodu treba zaštititi od glodavaca, a sirove plodove ubrane u šumi i poljima treba dobro oprati i ostaviti da odstoje barem dan-dva.


Livadna voluharica je najčešći glodavac koji čini štete u poljoprivredi i šumarstvu. Voluharice uzrokuju strukturna (potkopavanje nasipa, kanala za navodnjavanje) te estetska oštećenja (uništavanje travnjaka, igrališta i drugih sličnih površina).

Tijela dugog 10-12 cm i repa 3-4 cm, livadna voluharica najviše obitava na otvorenim i ravnim površinama koje se rijetko ili uopće ne obrađuju. Voli suha i humusna tla. Svoja gnijezda formira na dubini od 5 do 10 cm dubine. Na njihov broj jako utječu vremenske prilike. Iz toga proizlazi da vlažne i kišne jeseni i zime s maglom otežavaju njihov život, dok im izrazito pogoduje duga i topla jesen, blaga zima i suho proljeće. Zbog toga, voluharice su periodični štetnik.

Livadna voluharica se koti tri do četiri puta, a u jednom leglu može biti od četiri do osam mladih. Ako je aktivno više od jedne rupe na četvornom metru, tada se to smatra njihovom visokom brojnosti. Voluharica čini najveću štetu tijekom ranog proljeća, kasne jeseni i zime jer ona ne sakuplja rezervnu hranu za zimu. Preferira sočniju biljnu hranu, a manje zrnatu. Posebno joj odgovara korijenasto i gomoljasto povrće.