Dok se donirana hrana u BiH oporezuje obroke bacamo, a gladnih sve više


Dok nas u Bosni i Hercegovini svakodnevno iznenađuju nove cijene namirnica, ne iznenađuje sve veći broj socijalno ugroženih. U javnim kuhinjama sve je teže obezbijediti obroke, a ukoliko im neko pomisli pomoći i donirati hranu, mora platiti 17% PDV-a. Jeftinije je baciti hranu. Na godišnjem nivou, stotine tona.

Sarajka Fatima Elšanin svakodnevno dolazi u restoran “Dobre volje” kako bi preuzela svoj ručak. Od svoje penzije, kaže, ne može kupiti namirnice, a uz to podmiriti i troškove. Stoga su javne kuhinje njeno rješenje.

“Jer ja od penzije dobijem 130 KM i nemam od čega živjeti, baš nemam. Mene duša boli kada vidim koliko se baca hrane po smetljištima, po ulicama, to je ružno vidjeti. Toliko naroda gladnog ima”, kazala nam je Fatima Elšanin.

Fatiminu sudbinu dijeli još 17.000 ljudi širom Bosne i Hercegovine. Uslijed inflacije i svakodnevnih poskupljenja cijena namirnica, broj socijalno ugroženih se povećava na dnevnom nivou. Stoga za 60 javnih kuhinja biva sve teže obaviti svoju osnovnu misiju.

“Nažalost, najveći problem je kako doći do hrane za korisnike i korisnice kojih ima preko 17 hiljada na dnevnom nivou, da dobiju samo taj jedan topli obrok dnevno. Velika je potreba i za paketima u ruralnim područjima”, navela je Aida Vežić iz Fondacije Mozaik.

“Evo i sada imamo na čekanju nekoliko desetina osoba koje trebamo uvrstiti u ovaj projekat. Potrebna nam je podrška kompanija, jer mi to sami ne možemo obezbijediti”, dodala je Maja Arslanagić iz organizacije Pomozi.ba.

Trenutna zakonska rješenja ograničavaju i demotivišu dobru volju privrednih subjekata, koji ukoliko žele donirati hranu, moraju platiti 17% PDV-a.

“Ako imate hranu od milion maraka kojoj ističe rok, to nije velika cifra za velike tržne centre, to znači ako želite milion maraka da donirate, morate platiti kaznu od 170.000 KM”, naglasio je Saša Magazinović, parlamentarac SDP-a.

Paradoksalno, umjesto u tanjiru, svakog dana na deponijama završi oko 500 tona hrane. Samo u Kantonu Sarajevo 90 tona otpada odnosi se na hranu i njene ostatke, od ukupno 600 tona.

“Može se reći da jedna šestina ili sedmina tog otpada čini onaj otpad koji se odnosi na samu hranu, ostatke hrane, voća, povrća ili bilo čega drugog”, istakao je Mirza Ramić, glasnogovornik KJKP RAD.

Kako hrana ne bi završavala na deponijama, potrebno je promijeniti Zakon o porezu na dodanu vrijednost. Promjene bi podrazumijevala da bi donirana hrana pred istek roka, bila oslobođena plaćanja PDV-a.

“Ako bi se samo dopunio član Zakona o porezu na dodanu vrijednost, mi bismo imali situaciju da bi preduzeća donirala hranu, na taj način bi možda bili prepoznati kao društveno odgovorna kompanija, riješilo bi se trajno pitanje osiguranje obroka za gladne u BiH, država ne bi čak ni izgubila ništa, nego bi i dobila”, smatra ekonomski analitičar Faruk Hadžić.

Poražavajući podaci pokazuju da se u našoj državi svake godine uništi 400.000 tona hrane. 2020. godine njena vrijednost je bila 126 miliona KM. Uporedo, broj gladnih dramatično raste.

Izvor:N1