Djelić zaboravljene prošlosti: Židovi u Bugojnu

Židovi su živjeli i u drugim gradovima i mjestima Bosne i Hercegovine, kao primjerice u Bugojnu gdje su bezuspješno pokušavali osnovati svoju općinu. O tome postoji nekoliko podataka na informacijskoj ploči na ulazu u židovsko groblje u Bugojnu koje postoji od 1896. godine.

Prema jednom dokumentu Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu iz 1896. godine, a koji se odnosi na Židove Bugojna, doznajemo da Židovi Bugojna mole Zemaljsku vladu da im dodjeli dozvolu za osnivanje kako u dokumentu stoji, „jedne samostalne izraelske općine u Bugojnu mada oni pripadaju židovskoj općini u Travniku i redovno plaćaju prinose“. Dalje u dokumentu se obrazlaže, kako bi u slučaju odobrenja osnivanja ove općine dohodci za novoosnovanu općinu i dalje bili redovni i dobrovoljni za svakog člana, a koji bi iznosio 25 forinti mjesečno, kao i „dohodci za tzv. Ahorru”. Iz ovih dohodaka plaćalo bi se jedino vjero-zakonskom učitelju mjesečno 16 forinti, a koji će ujedno biti i „čatac“ (Vorbeter) i „mesar” (Schlachter). Ostatak novca uložio bi se u novčani zavod da bi imali ušteđevinu za izgradnju „hrama i bogomoljnice“, jer vjersku službu (obred) vrše u prostoriji kuće Avrama Saloma, koji se obavezao da će dati na raspolaganje jednu sobu u svom vlastitom stanu sve do trenutka izgradnje templa (hrama).

U 1896. godini Židovi Bugojna su pokušali dobiti i dozvolu za otvaranje židovskog groblja u Bugojnu, pošto su svoje mrtve morali sahranjivati u Travniku, a time su bili izloženi većim izdacima i neprijatnostima prilikom transportiranja. U dokumentu koji je bio naslovljen na Zemaljsku vladu u Sarajevu stoji da bi u slučaju da Zemaljska vlada odobri izgradnju židovskog groblja u Bugojnu, Ludvig Grof, jedan od bogatijih Židova grada Bugojna poklonio za izgradnju groblja svoje zemljište u srezu Bugojno i to parcelu 517/2 katastarske općine Bugojno u površini 1 dulum i 41 m2.

U potpisu ovoga dokumenta za starješine izabrana gospoda su: predsjednik Avram Salom, zamjenik Ludvig Grof, blagajnik Mordo S. Atias, a članovi Odbora su Samuel Baruh i Heim S. Atias.

Prema jednom drugom dokumentu, koji se, također, odnosi na podatke o Židovima bugojanskog sreza, doznajemo o broju židovskih porodica u Bugojnu, Donjem Vakufu, Kupresu i Duvnu. U Bugojnu je, prema tom dokumentu u 1896. godine živjelo ukupno 19 obitelji sa 67 članova od čega su se 4 obitelji naselile dolaskom austrougarske uprave u Bosnu i Hercegovinu. U slučaju osnivanja Židovske općine u Bugojnu, općini bi pristupile i 2 obitelji iz Županjca (Duvna), 2 obitelji sa 13 članova iz Donjeg Vakufa i 1 obitelj sa 3 člana iz Kupresa, pa bi ukupan broj članova Židovske općine u Bugojnu bio 90 članova. Na osnovu građe sa kojom raspolažemo u periodu od 1896. do 1905. godine nije došlo do osnivanja Židovske općine u Bugojnu.

U 1905. godini novoizabrani Odbor od 4 člana, u koji su ušli Ludvig Grof, Isidor Attias, Herman Sprung i Samuel Baruch, nastavio je rad na osnivanju Židovske općine u Bugojnu. U dokumentu koji je naslovljen Zemaljskoj vladi u Sarajevu Odbor šalje 4 primjerka pravila Židovske općine u Bugojnu na odobrenje, što bi značilo da se sam čin priznavanja i osnivanja ove općine bliži kraju. Nažalost, pravila Židovske općine u Bugojnu u ovom dokumentu nedostaju, ali iz propratnog akta vidi se da su poslana. U propratnom aktu se također naglašava da su prinosi općine veoma mali i da iznose samo 55 kruna mjesečno, ali se vjeruje u slučaju osnivanja općine da će se općina moći izdržavati, jer članovi prilikom praznika uplaćuju pristojne sume. Dosta lijepe prihode dobit će i od prodaje sjedišta za vrijeme velikih praznika, jer općina u 1905. godini već broji preko 100 duša.

U aktu se naglašava da Židovi Bugojna misle vremenom osnovati i školu.

Jedan kratak izvještaj sreskog ureda u Bugojnu iz 1912. godine, koji se podnosi okružnoj oblasti u Travniku, daje podatke da u Bugojnu ne postoji organizirana općina niti „sefardskog niti mađarskog rituala“. Međutim, sreskom uredu je poznato da Židovi u Bugojnu imaju bogomolju i groblje koje koriste i „Austrijanci, Mađari i domaći“ i koji dakle čine jednu zajedničku općinu, koja nije registrirana, ali koju ipak vodi jedan predsjednik kojeg biraju između sebe na godinu dana. Za 1912. godinu, kako stoji u aktu, na tom položaju je bio Isidor Baruch. Na osnovu ovog akta može se zaključiti da su Židovi Bugojna u periodu 1896 – 1912 godine uspjeli ostvariti neke od svojih zahtjeva, prije svega dobili su svoju bogomolju, groblje i općinu, koja istina nije bila organizirana, ali su zajednički istupali u svim svojim zahtjevima. Ono što bi se posebno trebalo naglasiti je činjenica da su Židovi Sefardi i Aškenazi (u Bugojno su dolaskom austro-ugarske uprave naseljene 4 obitelji Aškenaza sa 13 članova) u Bugojnu bili organizirani u jednoj zajednici te zajednički koristili bogomolju i groblje.Infob