O demijurškoj poeziji Mirjane Tomović

 

O demijurškoj poeziji Mirjane Tomović

Stvarati poeziju kao demijurg i činiti prava čuda kao što su naši davni
dijaci mukotrpno i strpljvo klesali u naše tvrde st(oj)ećke univerzalne životne
poruke i pouke kada su morali u minimum prostora sabiti i utrošiti maksimum
vremena.

Stvarati u stihovima nije isto kao što se piše i zapisuje proza gdje imate
beskrajnu širinu vremena i prostora pa tu možete ubaciti što god hoćete i
nikad neće biti ništa viška, ali u poeziji morate imati urođen smisao za šifrirani
jezik u kojem je svaka riječ sofisticirano izbrušena do perfekcije svakog i
najmanjeg djelića što se kleše na tvrdom kamenu duše.
I dobro je rekao ingeniozni pjesnički demijurg Šimić da su „pjesnici čuđenje u
svijetu“ i kao što je i rekao i mislio baš na pjesnike (poete) a ne na pisce
(prozaiste) i stoga da bi neko mogao čitati i shvatiti poeziju i on sam mora
imati bar malo urođenog smisla za mukotrpno dešifriranje krajnje lapidarnog
stiha poeta koji su samo „oblikom kaplja a sadržinom svojom beskrajno
more“.

Evo, ovo sve zapisah bez ikakve svjesne namjere dok sam čitao stihove
Mirjane Tomović gdje su mi stihovi svojom dubinom šifrirane poruke prekidali
čitanje iziskujući buđenje u meni negdje u dubini duše zapretanog pa i dobrim
dijelom zaboravljenog onog urođenog univerzalnog jezika poezije kako bih
dosegnuo još koju desetinu ledenog brijega skrivenih ispod površine a znamo
da je kod svakog ledenog brijega samo jedna desetina iznad površine vidljiva
a devet desetina nalazi se ispod u dubinama skriveno od pogleda pogotovo za
one sa površnim i letimičnim vidom.
Mirjana je zakašnjeli i malobrojno preostali istinski romantičar kojeg
duboko tišti i tegobno pritišće onaj romantičarski osjećaj neprebolnog
„svjetskog bola“ zbog gorke spoznaje da ovaj svijet nije onakav kako bi oni
kao predani idealisti željeli da bude: savršen, lijep, sretan, pravedan,
istinoljubiv, iskreno panteistički, duboko humanizirani jer život nam je dat da
u njemu uživamo pošto prekratko traje a svijet je odvajkada takav kakav je i
malo traje a rijetko je u povijesti svojoj da se koliko-toliko približio istinski
onoj romantičarskoj predodžbi kakav bi on trebao da bude u njihovom
snoviđenju.

 A od pamtivijeka su i pjesnici, zapravo, poete bili „čuđenje u svijetu“ a
Mirjana je baš takva kao i njena isklesana i filigranski izbrušena poezija
zakašnjelog romantičara sa prenaglašenim osjećajem neizlječivoga „svjetskog
bola“ za kojeg se lijek i ne traži jer ga nema pošto je svijet oduvijek bio i
ostaće samo svijet takav kakav istinski jeste sa utisnutim dubokim neizlječivo
bolnim pečatom „svjetskog bola“.

Duboke i teške životne istine sabijene u nezamislivo mali broj
odgovarajućih ključnih riječi baš kao na našim tajanstvenim i zagonetnim
kamenim st(oj)ećcima –mramorovima.


03.07.2021., bračni par iz Han Pijeska Milisav Mirjana Tomović u posjeti
Bugojnu. Kad Mirjana ugleda sređeni spomenik ispred Gimnazije i pročitala
da su pripadnici Proleterske brigade učestvovali u oslobađanju Bugojna,
ukaza joj se suza u oku jer je njen otac pripadao toj slavnoj partizanskoj
brigadi.


Bračni par Tomović su pravi intelektualci, filantropi, erudite onog izvornog
jugoslovenskog antifašističkog kova spremni u svakom trenutku i svakome pomoći na svaki mogući način i ne očekujući ništa zauzvrat jer oni su već sve
postigli u svojim aktivnim životima ispunjenim redom, radom i disciplinom.


Rekoh kako je Mirjana zakašnjeli romantičar sa prenaglašenim osjećajem
onoga romantičarskog „svjetskog bola“ i rezignacije što svijet nije i ne može
biti onako idealan kako njih dvoje to sanjaju da bude. Milisav kao vrhunski
ekonomist taj svoj romantičarski duh i zanos iskazuje kros struku, podatke,
činjenice, brojke, zakone, odluke, probleme, rješenja, odgovore ali nema ko
da ga posluša i učini nešto da se promijeni nešto nabolje u ovoj dolini suza u
srcolikoj ali i napaćenoj zemljici Bosni i Hercegovini koja kao da je ukleta pa se
ne može i neće povući nijedn dobar i pametan potez već više od 3 decenije
otkad prijestolje na prevaru osvoji kleronacionalistička mafia koja je započela
rat, podijelila zemlju, impregnirala je mržnjom i glupošću do najmanjeg
njenog segmenta, ali opet ona se žilavo i tvrdoglavo opire i ne predaje se
zahvaljujući onom čuvenom bosanskom inatu ali i ljudima poput Milisava i
Mirjane koji svojim radom i životom kao munjom osvjetljavaju mračne kutke
naše domovine, jačju njen nesalomivi duh koji je odvajkada krasio. A mnogi
su i prije napadali, harali, uništavali ovu našu napaćenu grudvicu zemlje ali
prije ili poslije ona će i ovim kleronacionalističkim dunđerima pogledati u leđa
kai i svima prije njih za posljednjih 5 vjekova.


Pričajući sa ovim bračnim dvojcem jasnije mi postaje zašto je ona Jugoslavija
bila onako jaka, izgrađena, napredna, dostojanstvena jer su je izgrađivali
dušom i tijelom plemeniti ljudi kao šrto je naš dvojac Milisav i Mirjana
Tomović. Sretan sam da imam ovakve osobe za prijatelje koji su melem svakoj
pa i najljućoj rani.

Viktor Dundović,profesor.