Danas je mnogo teško, kažu Bugojanci. Ali i dodaju: ne baš svima


O porjeklu imena i historiji Bugojna ima malo podataka.U jednom turskom defteru iz 1574.godine spominje se kao selo koje pripada nahiji Uskoplje.

U kasnijem turskom dokumentu Bugojno se spominje kao mahala Akhisara – Prusca 1830.Današnje Bugojno ,kako je pisao Bešlić 1908.godine bilo je selo sa par kuća,Gornje Skoplje i Donje Skoplje bile su čuvenije i veće varoši.Tek u doba Austro-Ugarske uprave Bugojno se intezivno razvija.

Bugojno kao naselje razvija se kada se gradi put 1860.Iz Donjeg Vakufa prema Gornjem Vakufu,tada se zaobilazi put,koji je preko Prusca i Poriča vodio za Bugojno .Turska je 1866.-1867.popravila put Donji Vakuf-Bugojno-Kupres-Livno,tako da je kroz Bugojno prolazila pošta.Također,1868.godine uvedena je kroz Bugojno telegrafska linija,što govori o njegovom saobraćajnom značenju.Pur koji je prolazio kroz Bugojnu uticao je na razvoj čaršije.
Željeznička pruga uskotračnog kolosijeka Travnik-Bugojno izgrađena je 1894.godine,a 1 maja 1895.godine pruga Donji Vakuf –Jajce.

Bila je planirana pruga Bugojno-Kupres-Aržano-Split.Centralna Bosna se preko Uskoplja željeznicom trebala povezati sa Splitom.U tom cilju je 1913.godine otpočela gradnja tunela ispod stožera kod Vesele ,s jedne strane na kupreškoj strani koanje je počelo u Lupoglavi kod sela Kukavice.Radovi su prekinuti izbijanjem Prvog svjetskog rata.
Bugojno je bilo poznato trgovište žitom.Na pijacu su dolazili ljudi i trgovci iz Dalmacije i Hercegovine.Prodavali su svoju robu i uzimali žito.Ovo govori o ekonomskoj moći bugojanskih trgovaca.

Nakon 1878. postaje administrativno središte Bugojanskoga kotara. Godine 1929. pripalo je Primorskoj banovini, a sporazumom Cvetković–Maček od 26. VIII. 1939. našlo se u sastavu novouspostavljene Banovine Hrvatske.
U bivšoj Jugoslaviji, Bugojno je bilo grad sa četvrtom najvećom stopom razvoja.

Okosnicu razvoja činila je industrija (metaloprerađivačka, elektronska, kožarska, obućarska, tekstilna, mlinsko-pekarska, drvoprerađivačka i proizvodnja građevinskih materijala, a bile su zastupljene i poljoprivreda, šumarstvo, građevinarstvo, cestovni saobraćaj, trgovina, ugostiteljstvo i turizam. Privreda Bugojna je u dobroj mjeri bila uključena u svjetsko tržište. Osobni i kolektivni standard bili su iznad prosjeka Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, a nivo zdravstvene, socijalne i dječije zaštite, objekti školstva, kulture, fizičke kulture i sporta, kao i društvene, sportske i kulturne aktivnosti činili su život Bugojanaca sadržajnim i dostojnim čovjeka.

Oivičeno gusto obraslim šumama planina bogatih četinarima, raznovrsnom divljači, divnim livadama i Vrbasom s obiljem ribe, Bugojno ima veliki značaj za turizam BiH.
Bugojanske vrijednosti su i obilno zelenilo, veliki broj parkova, čist zrak, urbana i planska izgradnja.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Bugojno imala je 46.889 stanovnika, od toga Bošnjaka 19.697 (42,0 %), Hrvata 16.031 (34,2 %), Srba 8.673 (18,50 %) i 2.488 (5,3 %) Ostalih.
Danas u Bugojnu je većina fabričkih postrojenja potpuno je uništena devedesetih godina. Danas je mnogo teško, kažu Bugojanci. Ali i dodaju: ne baš svima.