I OPET DVOJKA...!


Ova slika nije naslikana za djecu. Ona je naslikana za odrasle da bi mogli vidjeti da dijete ne bi trebalo biti prihvaćeno ovako po povratku iz škole!

Morate ga prihvatiti onako kako ga pas prihvata. Za njega nije važno s čime je on došao. Došao je s dvojkom - on mu se raduje, s peticom je došao - sve isto.

Možda će vaš dvojkaš sutra svijet preokrenuti? Hoće li vaš odlikaš postati zamjenik, ili ministar ili dobar ljekar?
Takav može postati odličan student, ali i loš takođe!
Često nema pravila.
Volite svoju djecu. ???
 
 

Fjodor Pavlovič je prve lekcije iz crtanja dobio u djetinjstvu. Kao mladić imao je sreću da je brodom Chelyuskin učestvovao u putovanju na Arktik. U toj je ekspediciji umjetnik napravio mnogo veličanstvenih crteža zasneženih ljepota.

 

F.P. Rešetnjikov je učestvovao u Velikom otadžbinskom ratu 1941-1945, uključujući odbranu Sevastopolja i oslobađanje Krima. Nakon završetka rata, Fjodor Pavlovič je slikao djecu, češće tinejdžere. Uspjeli su: "Stigli na odmor", "Za mir" i "Opet dvojka!" Ove slike su nagrađene broncom na Međunarodnoj umjetnosti koja se održala u Briselu.

O slici "Opet dvojka"

1952. godine umjetnik Reshetnikov na svom je platnu prikazao cijelu porodicu: majku i njezino troje djece, jedno od njih je školarac koji se upravo vratio kući. Na jednom zidu vidljiv je otkidni kalendar, a kraj vrata sat koji hoda. Slika govori o okruženju porodičnog domaćinstva, tipičnom za većinu porodica 1950-ih.

 

Junak slike je desetogodišnji tinejdžer. Po izgledu je primjetno da mu se nakon školskih sati nije žurilo kući, ali je prilično dugo hodao ulicom i klizao se sa svojim vršnjacima. Dječak je odjeven u zimski kaput, otvoren je, jer nema nekoliko dugmadi. Vjerovatno su otpali. U ruci drži aktovku prilično pohabanu i previjenu, moguće je da ju je student koristio kao loptu ili saonice i više puta. Klizaljke vire ispod aktovke. Dokaz dječakove duge šetnje ulicom je njegova razbarušena kosa, crvene uši i rumenilo na obrazima, što se događa od jakih.

Uznemiren je, glava mu je spuštena, pogled je uprt u pod. Dječak svom pojavom pokazuje kako se brine zbog dvojke koju je po tko zna koji put dobio. Ova situacija za njega nije nova, on zna šta treba učiniti. Učenik je majci već mnogo puta obećao da će obaviti sve zadaće koje se traže u školi. Tinejdžer je igrao toliko žestoko da je potpuno zaboravio na lekcije. Zimi su dani mnogo kraći, dugo je igrao grude s dvorišnim momcima, pao je mrak i vratio se kući. Student nije htio kući, jer znao je da će ga majka ponovo izgrditi zbog dvojke.

 

Jedini koji je sretan što vidi dječaka je njegov bijeli pas s crvenim mrljama. Skočio je na mladog vlasnika i naslonio prednje šape na grudi, pokušavajući lizati. Pas veselo maše repom želeći se igrati s dječakom.

Soba je tiha. Čuju se majčini rijetki teški uzdasi. Sjedi za stolom za ručkom, ruku u krilu. Čini se da je upravo odvratila pažnju od svojih kućnih poslova kojih ima puno. Ugledavši sina, neuglednog izgleda, shvata da je sin došao s ulice, gdje se dugo igrao s momcima, zaboravljajući na lekcije. Majka ne vidi da se njen sin kaje zbog loše ocjene koju je nedavno dobio. Zbog činjenice da su u sobi njegova majka i starija sestra, on se pravi tužan. Žena je jako umorna, čini se da nema snage utjecati na svoje dijete i natjerati ga da marljivije uči u školi. Čežnja i tuga čitaju se u ženskom pogledu.

 
Pored žene je mlađi brat učenika s neuspjelom ocjenom, koji sjedi na dječjem biciklu. Predškolsko dijete se zlonamjerno i zlonamjerno smiješi. Drago mu je što ovaj put to nije bio on za podvale, već neko drugi.
 

Slika FP Reshetnikov-a "Opet dvojka" poznata je ljudima svih dobnih skupina. Upoznavanje s njom događa se čak i u školskim godinama: na časovima ruskog jezika studenti detaljno analiziraju istoriju i zaplet slike, upoznaju se s radom velikog sovjetskog umjetnika, a zatim, u pravilu, na osnovu eseja napišu esej slika.

Fjodor Pavlovič Rešetnikov

Rešetnjikov Fedor Pavlovič rođen je sredinom jula 1906. godine u malom ukrajinskom selu Sursko-Litovsk. Još u djetinjstvu naučio je šta je tuga. Čim dijete napuni 3 godine, njegovi roditelji umiru. Fjodor je ostao sa starijim bratom, koji je išao po selima i slikao crkve. Tada se Fedor pridružio svijetu slikarstva. Pokušao je pomoći svom bratu, umjetniku: trljao je boje, prao četke.

 

Ali mali Fedya i sam je pokušao potajno crtati. Shvativši koliko je bratu bilo teško da ga izdržava, Fjodor odlazi od kuće. U to je vrijeme u zemlji bio građanski rat. Morao sam raditi na različitim mjestima, neprestano mijenjajući profesiju. Pokušao je biti stolar, rudar i slikar.

Tek nakon završetka rata, Fedor je mogao otići u glavni grad i ući u Umjetničko pozorište. Okušavao se u raznim scenskim režijama.: u grafičkim crtićima, kao umjetnik-izvjestitelj.

Tokom rata Fjodor Pavlovič radio je kao ratni dopisnik. U to je vrijeme otkrio dječju temu. Njegova prva slika o djeci bilo je platno "Dobili su" jezik ". Za svog života poznati umjetnik stvorio je mnoge slike, ali najpoznatije su:

 
  1. "Za mir";
  2. „Dobili smo„ jezik “;
  3. „Došao na odmor“;
  4. "Opet dvojka."