Bicikl


Sedmi mjesec još uvijek kovidne 2021. godine. Pravo ljeto sa temperaturama preko 30 stepeni. Svako jutro prije 10 ujutro biciklom se spustim do grada na kafendisanje sa rajom. Brže stignem, brže se i vratim a još usput
obavim neke druge radnje i poslove kao plaćanje računa ili kupovina. Bicikl ostavljam u ulaznom hodniku zgrade, ne da mi se da nekih 20-ak kg nosim svaki dan na 2. sprat. A žena Radmila mi svaki dan prigovara kako dolje ostavljam bicikl
kao na izvolite da ga neko pokupi.  Ma ko će moje biciklo staro preko 30 godina, šta ti je bona?


E vidjet ćeš ko će kad jedno jutro ga ne zatekneš u hodniku.Ne obraćam više pažnju na ženine svakodnevne primjedbe u vezi bicikla. Kad jednog jutra silazim iz stana, i vidim da mi nema bicikla gdje ga ostavljam. Odmah mi pade na um ženina slutnja. Vraćam se do stana da vidim da nije Vigor ili Vihor uzeo bicikl i negdje otišao. Ali jutro je a oni podugo spavaju. Pitam ženu gdje su djeca. Kaže da spavaju. Ipak idem provjeriti u njhovu sobu. Blaženo spavaju. Pa što te to zanima gdje su djeca. Pa da vidim da nije neko od njih mi uzeo bicikl jer ga nema dolje na mjestu.


Odmah je počela ženska salva primjedbi, kritika, brojanja, jesam ti fino govorila ali ti ne haješ, e neka su ti ga uzeli kad si im ga nudio onako nesmotreno. Krivo meni što nisam poslušao svoju ženu, pitam se ko bi mogao biti tako drzak i
hrabar da ukrade tridesetogišnji bicikl pored najnovijih i mnogo skupljih modela. Nije mi ta meterijalna situacija sa biciklom važna jer ono vrijedi možda 200 KM, nego mi je važna ta emotivna veza, to je naša UNISOVA proizvodnja, sa njim sam se naputovao svuda, predeverao i rat sa njim… A da mi ga se dočepati, toga mangupa, tog glupog kradljivca e baš bih ga priupitao za zdravlje. Idem ja tako prema gradu u svojevrsnom solilokviju (razgovor sa samim sobom). Već sam došao do MUP-a kad pogled mi privuče biciklo parkirano na ulaz u Dom zdravlja. Pomislih da mi se pričinjava, nije valjda toliko glup da ga je nacalio tako ispred a od mjesta krađe ni 500 m. Prilazim biciklu i vidim doista moje. Aha, baš lijepo, sad ću da vidim ko je taj pametnjaković i glupan, ukrasti bicikl i njime otići do Doma
zdravlja i još ga nacaliti ispred da se vid i iz aviona. Blizu bicikla klupa na kojoj sjede ljudi. Sjedam i ja na klupu odmah uz bicikl i čekam samo ko će prići biciklu pa da ga ščepam i priupitam za zdravlje. Mnogi izlaze i ulaze u bolnicu a ja samo prežam ko će prvi prići biciklu, ma ko će ga samo pogledati. Sjedim, prežam, čekam. Niko ni da pogleda prema biciklu a kamoli da mu priđe. Zovem ženu da joj kažem da sam pronašao bicikl. Pa šta, gdje, kako, pita ona. Evo me pred Domom zdravlja gdje sam ga ugledao parkiranog, evo sada sjedim na klupi i čekam mušteriju. Pa šta ćeš mu kad ga vidiš, nećeš ga valjda tući. Ma samo ću ga priupitati za zdravlje a svakako je u Domu zdravlja tako da će mu se odmah pomoći. Ma ne budi lud, gdje ćeš ga tući, prijavi policiji… Ma ništa se ti ne brini, rekoh joj i prekinem vezu. Prolazi sat vremena, sat i pol, niko da udostoji pogleda moga ljubimca a kamoli da mu priđe da ga uzme. Ostali ljudi koji čekaju na red pored mene ne kontaju šta tu radim i stalno me pogledaju ispod oka, ali ništa ne pitaju, vide da sam podobro naoštren i ljut. Ništa, nigdje nikoga blizu bicikla, dosadilo mi čekanje i odlazim do grada na kafu. Vraćam se kući i ženi sve ispričam.


Njoj drago što se nije pojavio kradljivac jer zna da bih ga naučio pameti pa bi pala bruka i sramota kako profesor nekoga mlati. I tako mi pričamo kad ulazi Vigor onako bunovan i pita šta to mi pričamo. Kažem mu scenu sa biciklom kako
sam ga našao i čekao kradljivca ali se nije pojavio i ja uzeo biciklo i eno ga dolje u hodniku.Ej, bolan stari, ja sam sinoć uzeo bicikl i njime otišao dedi podići neki recept i zaboravio ga i ostalo onako parkirano pred Domom zdravlja…
Šta, bolan, pa što mi nisi rekao, jesi normalan, jesam mogao nekoga ni krivog ni dužnog zbombati na pravdi Boga da je samo pogledao parkirano biciklo, a da je pošao rukom prema njemu, bih mu je otkinuo odmah… Pa zaboravio ti reći, a
zaboravio ga vratiti i evo sada sam se sjetio…


27.07.2022.Viktor Dundović -Vito