Možeš ti svojoj djeci dat’ i ostavit’ ne znam ti šta, ako mu nisi dao srce i dušu, k'o da mu ništa nisi ni dao ni ostavio.


Pazite svoju djecu i učite ih da ne lažu, ne kradu, lijepo govore i da poštuju druge. Kad vi svoju djecu lijepo odgojite i pustite ih među paščad, rastrgaće ih. Pričajte sa svojom djecom i družite se sa njima, jer njima je to najpotrebnije. Ha promjene čehru morate saznat što su je promjenilI, a kako ćete saznat kad nejmate vremena za njih, jer morate više radit da bi djeci pružili sve što im srcu drago i zatrpali bunare želja bez dna, a djeci ne trebaju samo darovi nego pažnja, sigurnost i toplina roditeljska koja će ih štititi od svakog zla I belaja.

Slušajte svoju djecu, nemojte samo vi govorit i nastojat da oni vas slušaju, a kad počnete slušat djecu svašta ćete čut i nemojte prešućivat tamam da ste čuli da ga je jal amidža, jal dedo il dajdža, gluho i daleko bilo, pomilovo kako ne treba. Ima tu nakog poganluka, bezbeli.
Morate sve istjerat na čistac, tamam i da pukne bruka u familiji i mahali. I dok nam dani lete baš ko djeca iz škole, a godine jedna drugu goni, što bi dlanom o dlan, evo i tvoja djeca svoju djecu imaju, a ti gledaš za njima i kontaš: Možeš ti svojoj djeci dat i ostavit ne znam ti šta, ako mu nisi dao srce i dušu, ko da mu ništa nisi ni dao ni ostavio.

Uzeir Hadžibeg