Kalin i  Rudina


Kad god bi odlazili iz Bugojna uvijek bi pogledali Kalin i Rudinu, simbole našeg grada. Isto je bilo i kad bi se vraćali u naš rodni grad.

 

ZAVIČAJNI KLUB STUDENATA

 Poslije drugog svjetskog rata Bugojno je bilo mali gradić. Osnivanjem srednjih škola sve se više mladih obrazuje. Pedesetih godina prošlog stoljeća sve je više studenata na fakultetima iz Bugojna. Najviše se studiralo u Zagrebu potom u Beogradu. U narednom periodu naglo raste broj studenata koji studiraju u Sarajevu. Preko ljetnog raspusta studenti dolaze kućama. U tim danima mnogo je življe u Bugojnu.

Osnivanjem “Zavičajnog kluba studenata” sve je više kulturnih i sportskih događanja u gradu. Grad je podržavao rad zavičajnog kluba osiguravajući im prostor gdje su se okupljali i organizirali zabave. Organizirali su igranke, a povremeno i cjelovečernje priredbe koje su se održavale u Domu kulture (danas Hrvatski dom). Na popularnoj “Domskoj” su se odigravala sportska natjecanja. Još se živo sjećam dobro organiziranog susreta zavičajnih klubova studenata Gornjevrbaske regije na kome su učestvovali zavičajni klubovi iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja, Bugojna, Donjeg Vakufa i Jajca. Susret je organiziran u Bugojnu 1960. godine. Susreti su bili natjecateljskog karaktera. Natjecalo se u kulturnom cjelovečernjem programu te u malom nogometu i rukometu. Susreti su trajali četiri dana. Svaku večer po jedan klub je imao priredbu u sali Doma kulture. Žiri je ocjenjivao sve nastupe. Drugu večer Jajce je imalo veoma kvalitetnu priredbu. Svi su se pitali mogu li ih Bugojanci nadmašiti.

 Na sportskim terenima bilo je slično. Glavni konkurenti po disciplinama, a time i za sveukupnog pobjednika susreta, bili su Bugojno i Jajce. Posljednji dan je donio rasplet. U popodnevnim satima igrala se finalna utakmica u rukometu. Bugojno - Jajce 16:10. Interesantno, tada je u Jajcu postojao rukometni klub. U Bugojnu nije bilo rukometnog kluba.

Posljednju večer u Sali doma kulture nastupili su Bugojanci koji su nadahnuto izveli najkvalitetniji kulturni program, a time postali sveukupni pobjednici. Sve u svemu ti susreti su bili u duhu druženja i kvalitetnog natjecanja.

 U drugoj polovini šezdesetih godina, nova generacija studenata, u saradnji sa općinskim odsjekom za narodnu obranu organizirala je odlazak u Glamoč. Tamo je izveden “Improvizirani desant na grad”. U poslijepodnevnim satima odigrana je nogometna utakmica sa domaćinima iz Glamoča.

U kolovozu 1970. godine, opet nova generacija Zavičajnog kluba studenata Bugojno, organizirala je na stadionu “Mladost” prvi turnir u malom nogometu “Memorijal Luke Tvrtkovića” u znak sjećanja na dugogodišnjeg trenera NK “Iskra”, koji je preminuo godinu dana ranije. Bugojanski studenti su i slijedećih godina nastavili sa organiziranjem turnira uz podršku grada. Vremenom je utvrđen stalni termin turnira. Otvaranje bilo 4. Jula na Dan borca. Finale se igralo 27. jula povodom Dana ustanka naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine. Do 1991. godine održana su 22 “Memorijala Luke Tvrtkovića”. Organizacija se prenosila sa generacije na generaciju u okviru Zavičajnog kluba studenata Bugojno.

Malonogometni turniri u Bugojnu su se počeli igrati pedesetih godina prošlog stoljeća na popularnoj “Domskoj” uz redovno prisustvo i budno oko trenera Luke. Zavičajni klub studenata, između ostalog, bio je inicijator za podizanje spomenika Luki Tvrtkoviću.

 

RADNIČKI UNIVERZITET BUGOJNO

 

Nakon Drugog svjetskog rata počinje izgradnja zemlje. Vremenom se pojavljuju potrebe za kvalifikovanim kadrovima. Mnogi odrasli ljudi nisu imali čak ni završenu osnovnu školu. Tada se osnivaju Radnicki univerziteti koji su bili škole za odrasle. Radnički univerzitet u Bugojnu osnovan je 1967. godine. Prvo se osnivaju večernje osnovne škole od petog do osmog razreda. Ovo vanredno školovanje je omogučilo ljudima završavanje dva razreda u toku jedne školske godine putem polaganja ispita unutar Radničkog univerziteta.

Iz tog perioda je anegdota koju mi je ispričao član komisije za polaganje ispita iz tada Srpsko-hrvatskog jezika. Ispitivač traži da kandidat na tabli napiše ime KOJO. Kanditat odmah napisa. Tada mu član komisije reče da istu riječ napiše čirilicom. Kandidat se zbuni i duboko zamisli. Član komisije ga pita da li on zna čirilicu? Kandidat reče da zna. Ipak, opet ne piše. Zbunio ga je “trik” jer se ta riječ piše isto latinicom i čirilicom.

Nakon nekog vremena otvaraju se odjeljenja srednjih i viših škola. Predavanja su organizirana vikendima i većernjim satima. Na kraju su se polagali ispiti za odslušane predmete. Mnogi ljudi su tako stekli potrebne diplome za različita zanimanja. Tako su sticana veća znanja za obavljanje raznih poslova i dobivale potrebne kvalifikacije. Sve u svemu Radnički univerzitet je opravdao svoju svrhu.  

Kao što to kod nas obično biva, bilo je i onih koji su pravili viceve da su to diplome stečene “bez raspusta” i “preko njiva”. Povod su bili pojedinci na funkcijama. Diplome su im trebale da zadrže stečene pozicije.

Radnički univerzitet je je bio smješten u blizini tadašnje osnovne škole “Stipo Đerek”. Kad je osnovna škola preseljena iz zgrade časnih sestara u novu zgradu, te prostore je između ostalih koristio i Radnički univerzitet.

Zgrada “časnih sestara” izgrađena je 1894. godine za potrebe Družbe sestara milosrdnica. U domu časnih sestara je 1901. godine osnovana četverorazredna osnovna škola. Najviše je bilo katoličke djece mada je bilo i učenika ostalih vjeroispovjesti. Od 1927. godine u zgradi radi dječije zabavište. Te 1954. godine otvoren je Dom za ratnu siročad. Od 1959-1969. godine u zgradi je smještena Osnovna škola “Stipo Đerek”. U tom periodu prostorije koristi Radnički univerzitet. Od 1975. godine zgradi radi Marksistički Centar i Samoupravna interesna zajednica osnovnog obrazovanja.

Ratko Menjak

BUGOJANSKI ZAPISI IZ ZABORAVLJENOG VREMENA