ZAŠTO VOLIMO JESEN U BUGOJNU?


Miris kestena, bakrene boje i nostalgija vladaju ulicama.

Volimo jesen u Bugojnu. Naš grad tada oblači novo, elegantnije ruho koje mu, priznat ćete, dobro stoji. Paleta smeđih tonova daje njegovom izgledu umirujući štih, a mirisi koji se šire zrakom lako nas uljuljkaju u jesensku nostalgiju.

Kad se ulicama počne širiti miris pečenih kestena, znate da je stigla prava jesen.
Kao po nekoj tradiciji,u jesenjim danima, nezaobilazna poslastica je pečeni kesten,Mnogi naši sugrađani,već sredinom septembra,postali bi nestrpljivi,u iščekivanju da krene prodajna sezona.
Još početkom šezdesetih godina minulog stoljeća,u današnjoj bosanskoj ulici,u centru grada,otvorena je pečenjarska radnja "Vardar",u vlasništvu Albanca iz zapadne Makedonije.
Radnja je svakodnevnoj ponudi imala kikiriki,košpice,kokice, i razne vrste slatkiša,ali i koktu,u to vrijeme svojevrsni bugojanski brend.
Ipak,na neki način,njen zaštitni znak bio je pečeni kesten,čiji bi se miris,tokom jesenjih večeri,nadaleko osjetio i mnogima bi znao zagolicati nozdrve.
Pečenje kestena krenulo bi sa prvim sumrakom.Neka vrsta šporeta,prilagođenog za pečenjarske poslove,bila bi postavljena ispred kioska,koji se,zanimljivo je,nalazio uz drvored divljeg kestenja.Uz šporet je uvijek bilo nekoliko vreća sirovog kestena,te obavezno rezervna plinska boca.
Kupci bi često znali napraviti duge redove,strpljivo čekajući svoje porcije,kako su popularno nazivali lončić,koji su služili za prodaju kestena.
Iako bi se prilikom čišćenja kestena ruke znale obavezno uprljati,nikome to ne bi smetalo.Tih godina nije bilo osvježivajućih i mirisnih maramica,pa bi se tuke oprale tek po dolasku kući.
Pečenjarska radnja "Vardar" čiji je pečeni kesten bio jedan od prepoznatljivih znakova bugojanskih jeseni,nakon gotovo tri decenije,1991.godine,prestala je sa radom. O.Kisic