Zaposlenici bugojanske trikotaže neposredno prije drugog svjetskog rata


Zaposlenici bugojanske trikotaže neposredno prije drugog svjetskog rata

Nikad nisam čuo da je netko spomenuo trikotažu koja je postojala prije drugog sjetskog rata. Još kao dijete slušao sam od svojih roditelja o toj trikotaži. Vlasnik te trikotaže bio je neki Austrijanac čijeg se imena nažalost ne mogu sjetiti. Te 1940-te godine u trikotaži je bilo 29 zaposlenih.

U nesretnom ratu devedesetih godina nestale su mnoge fotografije. Na svu sreću sačuvana je ova na kojoj su zaposleni te trikotaže. Imam ovu fotografiju koja je ostala od moje majke koja je kao djevojka radila u trikotaži (druga s desna).

Treba znati da je Bugojno u to vrijeme bila mala varošica, reklo bi se “kasabica”. Ljudi su se bavili zemljoradnjom i stočarstvom. Znate ono koja njivica i kravica, te poneka ovca ili koza. Svi su manje više obrađivali okućnice. U samom gradu egzistirala je trgovina, birtije i različiti zanati. Radile su pekare, mesare i poneka ašćinica. Dodajmo obućare, krojače i kovače koji su pored ostalog potkivali konje. Transport se odvijao samaricama i zaprežnim kolima.
Danas, poslije toliko godina nemam mnogo podataka o toj tvornici. Nisam u mogućnosti vršiti istraživanja u arhivama. To prepuštam onima kojima je to profesija. Ovi redovi bi trebali biti inicijativa za prikupljanje podataka da se zaokruži priča o ovoj jednoj od prvih bugojanskih tvornica. Gdje je bila smještena trikotaža? Mnoge detalje sam zaboravio, ali koliko se sjećam trikotaža je bila smještena u zgradi koja je u “zaboravljenom vremenu” služila za smještaj društvenih organizacija.

Tu su bili Općinski komitet SK Bugojno, Socijalistički savez, Općinski savez sindikata, omladina…Poslije je tu bila muzička škola. Na kraju, u tu zgradu se uselio Merhamet.