Na osnivačkoj skupštini, održanoj 26. februara 1946. godine, donesena je odluka o formiranju Nogometnog kluba „Jedinstvo“. Prvi trener Muhamed Bećirović Bećko, koji je, u godinama prije Drugog svjetskog rata, igrao za bugojanske nogometne klubove, koji su u to vrijeme često mijenjali ime, okupio je veliki broj mladića i izvršio njihovu selekciju. Počelo se sa treninzima i ubrzo je odigrana prva zvanična utakmica. Protivnik u Jajcu bio je domaći klub „Simo Šolaja“ (kasnije „Elektrobosna“, danas „Metalleghe“). Zapisnik sa ove utakmice, sve do 1992. godine mogao se naći u klupskoj arhivi kao vrijedan dokument vezan za nastavak nogometne tradicije u Bugojnu koja je počela još davne 1919. godine i koja je morala biti prekinuta zbog ratnih dešavanja.

  
Na drugoj skupštini kluba, sredinom 1947. godine, na preporuku tadašnjih vlasti odlučeno je da klub dobije novo ime „Iskra“, u čast Četvtrtog bataljona Sedme krajiške proleterske brigade, koji je u septembru 1944. godine, oslobodio Bugojno.

Kako se zemlja oporavljala od ratnih zbivanja osnivalo se sve više nogometnih klubova što je dovodilo i do čestih promjena u sistemu takmičenja. „Iskra“ je najčešće igrala u ligi Nogometnog podsaveza Sarajevo, gdje je najveći uspjeh zabilježen u prvenstvu 1954./1955. godine

Osvojeno je prvo mjesto i izboren plasman u Bosanskohercegovačku zonu (tada drugi rang takmičenja u zemlji). Ekipu su u to vrijeme sačinjavali uglavnom igrači koji se nalaze na fotografijama koje su u prilogu ovog teksta. U Bugojnu je u međuvremenu osnovan još jedan klub, Nogometni klub „Radnički“, koji je najvećim dijelom, bio pod pokroviteljstvom preduzeća „Slavko Rodić“. Takmičio se u ligi Zeničkog podsaveza, a igralište mu se nalazilo u blizini naselja Kolonija.

Početkom 1960. godine lokalna vlast je procijenila da su dva nogometna kluba previše za Bugojno, pa je „Radnički“ na razočarenje mnogih bugojanskih ljubitelja nogometa ubrzo i ugašen. Praktično, fuzionisan je sa „Iskrom“ koja je tada igrala u Međuzonskoj ligi u koju su iz njegovih redova prešli Milan Vitas i Šime Kolovrat. Na vanrednoj skupštini odlučeno je da se klub zove „Bugojno“. Ovo je ime zadržao nešto više od tri godine, nakon čega mu je ponovo vraćeno ime „Iskra“ koje nosi i danas.

Iz Nogometnog kluba „Iskra“ 1971. godine nastalo je Sportsko društvo „Iskra“, u koje su uključeni već postojeći Šahovski klub „Bugojno“ i novoformirani muški rukometni klub. Kasnije je Sportsko društvo prošireno muškim i ženskim košarkaškim klubovima, ženskim rukometnim klubom, kuglaškim, skijaškim i karate klubom.

U godini velikog jubileja, Nogometni klub „Iskra“ već duže vrijeme je opterećen finansijskim i organizacionim problemima, preživljava možda svoje najteže dane. Ponovo nije uspio izboriti povratak u Prvu ligu Federacije BiH, pa će se i dalje za bodove boriti u Drugoj ligi-Zapad (treći stepen takmičenja u zemlji).

Prema trenutnom raspoloženju klupsko rukovodstvo i općinska vlast nemaju namjeru obilježiti 70 godina njegovog osnivanja. Bez obzira na sve morali bi imati više sluha i izdići se iznad svih teškoća. Klub ovakvog renomea i tradicije, koji je u bivšoj državi ostvario 18 godina drugoligaškog i godinu prvoligaškog staža, osvojio Srednjoevropski kup i igrao polufinale Kupa Maršala Tita, zaslužio je mnogo veću pažnju lokalne zajednice.

Ako ništa drugo zbog brojnih igrača koji su u proteklih 70 godina uspješno nosili njegov dres i armije vjernih navijača koji su uvijek bili uz „Iskrinu“ plavu boju.

Obrad Kisić