Nezaboravne uspomene onima koji su dolazili da bodre svoje ljubimce na Hendeku

Sve sada izgleda kao bajka .Klub slavne istorije, Iskra iz Bugojna

U malom gradu izrastao je bio veliki klub i napravio podvig kakav sportska historija ne bilježi baš često.

Kako je iskovana iskovana Iskra ?

Nogometni klub Iskra nema svoju pedantnu arhivu,ali ima nas  i zahvaljujući nama i novinarima uglavnom saznajemo sve što želite.

Ko je i kada igrao,šta je bilo poslije s tim i tim igračem,koliko je golova dao,kakav je bio kao igrač i tome slično.

Odmah poslije rata,daleke 1945.godine u Bugojnu je osnovan Nogometni klub Jedinstvo.Interesantno ga je pomenuti više zarad kontinuiteta u žvotu kluba,negoli nekih velikih rezultata.Bila su to teška vremena siromaštva ,kada se putovalo kamionom,kada se za put spremao po jedan sendvič,ali kada je entuzijazam bio dovoljno jak motiv da momci izgaraju na terenu.

Godine 1947.klub mijenja ime,postaje Nogometni klub Iskra.

Pedesetih godina ,međutim ,u Bugojnu igra jedna sjajna generacija .Iskra se takmiči u međuzonskoj ligi i za taj uspjeh naj zaslužnija je ekipa koje se i danas sjećaju stariji Bugojanci.KOREJA,BIGO,BRNJO,TOMAS,HRGIĆ,AGA,OPAN,HITKO,ĆOSA,UDILJAK,Udiljak postao je legenda bugojanskog kluba:Kažu da je to najbolji Iskrin fudbaler svih vremena.Upoređivali su ga jedino sa,prerano i tragično preminulim Lukom lazićem. 

Nezaboravne uspomene onima koji su dolazili da bodre svoje ljubimce na Hendeku,priuštila je generacija iz sezone 1971/1972.godine.Naime,tada Iskra dobiva status drugoligaša i zadržava ga ,uz Leotar,najduže u neprekidnom trajanju… 

U Bugojnu je, svojevremeno, egzistirao još jedan klub. Riječ je o Radničkom, koji je bio pod patronatom preduzeća „Slavko Rodić“, a koje je pune četiri decenije, do 1991. godine, bilo nosilac privrednog razvoja bugojanske općine.

Klub je osnovan 1953. godine, a igralište je imao iznad naselja Kolonija. Punih šest godina, sa dosta uspjeha, takmičio se u Zeničkoj zoni. Najveće rivale imao je u klubovima iz susjednih gradova, Radniku iz Donjeg Vakufa i Slogi iz Gornjeg Vakufa. Iskra je bila u rangu više, pa nekog lokalnog rivaliteta nije ni bilo. Samo jednu godinu, nakon Iskrinog rezultatskog posrtanja, dva kluba su se u istoj ligi borila za bodove. Iskra i Radnički su najčešće odmjeravali snage u prijateljskim utakmicama, tokom zimskih i ljetnih priprema.

Iako je Radnički imao sigurnije izvore finansiranja, nego Iskra, klub se, na žalost mnogobrojnih poklonika nogometne igre u našem gradu, ugasio 1959. godine. Lokalna vlast je bila mišljenja da su dva kluba za jedan mali grad, kakav je u to vrijeme bilo Bugojno, mnogo. Došlo je do njihove fuzije, i novi naziv kluba je bio Nogometni klub „Bugojno“, da bi ubrzo bilo vraćeno staro ime Iskra. Prilikom spajanja dva kluba, Milan Vitas i Šime Kolovrat su bili jedini igrači koji su iz Radničkog prešli u Iskru.

O Radničkom nije ostalo mnogo toga zapisanog. Ipak, iz razgovora koje sam ranije vodio sa nekim od njegovih bivših igrača, od kojih većina nije među nama, uspio sam dosta toga saznati. Ovim tekstom želim sačuvati sjećanje na jedan klub, koji je kratko djelovao, ali je uspio ostaviti trag u razvoju bugojanskog nogometa...